svjetlost
02.09.2006., subota
Sad znammmmmmmmmM
Oduvijek sam obožavala djecu, svu, svoga sina naravno najviše. Ali baš nisam to guskica znala sebi tako jasno obrazložiti. Ma nije mi bilo jasno zašto stalno kenjuckaju oko toga kako majke najviše vole svoju djecu. A bila sam stvarno ovčica. I ne samo to, na vidiku ne bješe ni pas ovčar a bogami ni vuk. I to vam je tako kad lutate za ovnom nekim a nemate pojma zašto ni kako.:) Ali o vlastitoj gluposti mogla bih sad satima, ali neeeeeeeeeećuuuuu.  Želim progovoriti o dječjoj pameti. (Sporo mi prije radio mozak poput puža, pa sam stalno pisala neke prepametne stihove ili ti libreta kako to mi odrasli zovemoJ)  Kažem Vam klinci NISAM BAŠ PUNO OD SVEGA KUŽILA (nisam ni sad sigurna da puno kužim, ali ću pokušati objasniti danas spoznatu ČAROLIJUuuuuuuuuuuuuuU!  kRENULi sin i ja na more, a meni se nešto stalno prispavljivalo, čak sam zaboravila u nekom trenu i gdje smo a i da li je dijete samnom. A o vremenu i datumu da vam i ne pričam. Sata naravno zaboravila kući, a ponijela za jesti svega dvije banane i malo sira na dar, pa od toga kasnije uzela sebi nešto a prijateljica nas pribrana lijepo nahranila.(To je već bilo na kraju poslije čarolije!)  I tako išli se nas dvoje na smjenu kupati pa spavati, svako o svom grošu. Ja se jedva dotepavala do mora, ali sam mislila da trebam glumiti izdržljivu mamu, hahahah. Dijete nezainteresirano nabilo slušalice, malo odrijemalo i opet skok u vodu. Onda sam ga i ja malo oponašala, pa se i ja kao nešto uranjala, glumila dupina, leptira i slične đakonije. Uh nikako da počnem o čaroliji (jesam davež ha?????? Jhahahahaha)  I sasvim slučajno pogodili zajedno popeti se na kavu i sladoled i krenulo bolje vrijeme za skupa. (danima mislim da sam skroz podjetinjila, valunzi, klimaks, pubertet, sve se nekako izmiješalo, a meni stvarno nije jasno što se događa).  I u vodu se pogodismo nekako, pa krenula priča. Ja kao nešto stalno pametne savjete lijem, ali moj se sin bogami nekako zažario. Vidim ja nešto tu nije u redu, pa stala pomno slušati. Ja mislila da se zezamo, kad on ozbiljan, dovede me u red. Slušam ja i oči raširila, jer većinu od svega ne razumijem. On ponovo, a ja lupetam kao Maksim po diviziji. Nikako da mi objasni da mi legne onako kako treba. (Ne mogu vam o njegovim riječima govoriti, ionako ne biste ni vi ništa skužili::::::hahahah). Stala se ja jače naprezati, koristiti tehnike razne, trikove uma, disanja, micanja nogama naizmjence i tako to. Malo više shvatih, laknulo mi. Ali sigurno preko polovice nemam blagog pojma o čemu se radi, samo znam (majke to uvijek znaju-vidi početak priče) da je to GENIJALNO!!!!!! I onda se dosjetih glupa zunzara da to ima veze s ČAROLIJOMMMMMMMMMMMMMmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm  Pa neki sam dan dječaku istog imena, poslala pisamce srcedrapateljsko, ali puno nade i vedrine, obodrivši ga u njegovim nakanama, rekavši ga da nikad ne odustane u svojoj borbi, nikad od snova, da sluša najviše (više i od roditelja nekad) SVOJE SNOVEEEEEEEEE!  (Ne Mogu Vam pisati o Svojim SnoviMa- najbolje ih samo najbliskijima povjeriti-drugi ionako ne bi skužili hahahaha- pitali bi me možda da li su mi popustili živci, hahahah) Ta poruka imenjaku malom bila je iz dubokog srca, najdubljeg, bez računice ikakve (iako sam poslala i 50 sitnih kunica) Poslije kad je već sve bilo gotovo, promišljala kako li će mi se to lisici vratiti, hahahaha)  I DANAS SE VRATILOOOOOOOO!  Pa gdje ima većeg bogatstva od genijalnog sina, koga više od pola ne kužiš, a ZNAŠŠŠŠŠŠŠ da slijedi svoj SANNNNNNNNNNN, uz to mali je majstor matematike, fizike, zemljopisa (posebno ga ganjala ta za dopunsku grrrrrrrrr), povijesti i ostalog, znate da ne davim dalje. (ma znam da je viška riječi, ali ne umijem drugačije, uvijek se bojim da nećete kužiti ako skratim, hahahahah, a ja u stvari ne kužim, hahahah, ajme upišavam se od smijeha na vlastitu ačlsdkjupost). Ovo o genijalnosti njegovoj neću ništa dalje daviti, jer to vama ionako nije bitno, samo meni. Ali NIKAD SE NE ZNA KAKO ĆE VAMA TO BITI JEDNOM I TE KAKO VAŽNOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOž! Ma što da vam još pametno kažem,, nemam pojma, aha , da nekad poslušajte svoju djecu, pa i drugu, možda nešto skužite. Hahaha Bokić i mirna noć, bez padanja u nesvijest i razgovora o klimaksu, pubertetu, kondomima, sladoledu, drogama i alkoholu. Bolje da idete u neki disko i dobro se istresete, odnosno date mu po frustracijama. hahahahha    |
- 23:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene svakodnevna izazovna zabavna zamorna ples katrana i zlata na vrelom asfaltu dok koračaš zagrljaj vjere i sumnje dok spavaš šum mora i pustinjski prah dok si zbunjen jedino zlato svjetlom sja more buči, vjera traje kad voliš Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga. Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše se naše druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Samog života vrednih Karika svaka jednako važna Pesmom sreće igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude onog srcu dragog Usnulog moga znanca. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||