|
Linkovi
ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU
DA TE MRZE A DA TI SE DIVE
ŠTA BI DAO???
Bijelo dugme
sanjambudna@net.hr
Put
Promijeniti sebe jedini je cilj,
tražiti put do cilja, jedini je smisao.
Biti na putu traje cijeli život.
Moći uživati u traženju i putovanju
Prekrasna je zadaća.
Rano ili ne ljupce ti šaljem....
Volim te gledati dok topla snivaš....
ali budnu te želim.......
dok te ljubim da ništa ne skrivaš....
ni pogled ni osmjeh ni radost ni žar......
i tijelo svoje da daš mi ko dar.....LJUBIMSAN OSMISAM
SVESAM
Četiri ljupca-dva sam= 8 sam
Peta stuba- ja sam= 8 sam
Po dvoje – sve sam=8 sam
|
svjetlost
13.08.2006., nedjelja
BRESKVINA SJEĆANJA-PRIČA O RATNIKU
Trebalo je napustiti sve. Grad koji sam voljela, osut bombama savezničkih snaga, svoj dom, sve. I bila sam spremna ostati bez svega osim onog, što na brzinu uspjeh, drhtavo strpati u dvije ogromne torbe.
Ali nisam mogla bez njega. A negdje krajičkom srca svoga osjetila sam da mi ga žele oteti. Sad znam da nisam pogriješila. A ni oni, jer nisu znali drugačije. Bilo ih je isto strah kao i mene. Isti potmuli strah što bubnja ušima, sliva suze, drhti ruke. Onaj što budi u gluho doba, priječi jelo, zaboravlja vodu. Poznati osjećaj grčenja, smetanja, obezglavljenja. Znam kako su se osjećali. Nisu ni oni htjeli bez njega. Voljeli su ga.
Bila sam jača od njih, digla sva oružja. Mačeve, sablje, prijatelje, spremni i do samog Ministra. Srce svoje stavila na vidjelo da ga ne izgubim. Prevarila ih. Otputovala na otok, tamo obolila, prijatelji mi pomogli da se izliječim, čak i bivši neprijatelji bili srcem uz mene. Ozdravila i otišla na jedino mjesto gdje sam se osjećala sigurnom.
Sad kad su prošle godine moj je ratnik poodrastao, stasao i treba birati. Između mene i njih. Ponovo
Ja sad opet laćam se srca svoga. I suze teku ponovo i dižem sva oružja. Umotala darove, spakovala sjajno i potrebito. Ne bi li mi oprostili. Opet ih varam, jer oni misle da to ne radim zbog oprosta. Barem znam da sam pokušala, pa ako uspije, bit ću sretna. Mada mislim da su mi odavno oprostili. Onda kad nisam ni primijetila. Ali ja sebi nisam do sada.
A ratnika moga puštam da bira. Opet ne bi li mi oprostio. Mislim da on to zna. Njega mi teško varati. Zna on srcem. Pa ja ga učila. Stalno me pita ovih dana jesam li dobro, osjeća da sam srca latila se, da ono titra danju i noću. Jesam, odgovaram mu, a on se boji. Kad me bude vidio, znat će. Da volim. Drugačije nego ikad do sad.
I znam da je ljubav najjača.
Da svih oružja se laća.
Pa i mača.
One koji ne vole obraća
I strah nadjača
Usred suza plača
Teško shvaća
Da je najjača
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene
svakodnevna
izazovna
zabavna
zamorna
ples katrana i zlata
na vrelom asfaltu
dok koračaš
zagrljaj vjere i sumnje
dok spavaš
šum mora i pustinjski prah
dok si zbunjen
jedino zlato svjetlom sja
more buči, vjera traje
kad voliš
Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni.
Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda.
Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla.
Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga.
Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže
Suze tvore u ruže
Reči ljute molitvom šute
Duše se naše druže
Snena radost danima našim
Vraća se ispočetka
Ljubav stiže srcima dvama
Zlato svoje čeka
Nižemo tako lanac sjajni
Dukata parnih rednih
Čašću točen verom gonjen
Samog života vrednih
Karika svaka jednako važna
Pesmom sreće igra
Sliku krasnu šarenih boja
Rukom vaja čigra
Plešu lako ritmom sjajnim
Dukati zlatnog lanca
Bude onog srcu dragog
Usnulog moga znanca.
|
|