|
Linkovi
ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU
DA TE MRZE A DA TI SE DIVE
ŠTA BI DAO???
Bijelo dugme
sanjambudna@net.hr
Put
Promijeniti sebe jedini je cilj,
tražiti put do cilja, jedini je smisao.
Biti na putu traje cijeli život.
Moći uživati u traženju i putovanju
Prekrasna je zadaća.
Rano ili ne ljupce ti šaljem....
Volim te gledati dok topla snivaš....
ali budnu te želim.......
dok te ljubim da ništa ne skrivaš....
ni pogled ni osmjeh ni radost ni žar......
i tijelo svoje da daš mi ko dar.....LJUBIMSAN OSMISAM
SVESAM
Četiri ljupca-dva sam= 8 sam
Peta stuba- ja sam= 8 sam
Po dvoje – sve sam=8 sam
|
svjetlost
14.07.2006., petak
LICE I NALIČJE
Zahvaćena vihorom slatkih voda,
valovima krijestastih pjena,
Zelenih mirisa optočenih zlatom,
Zatečena vidicima prostranih oblačja
Kušam nektar bogova ljubavi
Klizi niz grlo, miluje utrobu, žari srce.
I okus mu nepoznat, mek i žut na zlato
Gust i pun kao orahova ljuska,
Lagan i žestok zbunjuje, smete
Kao krv podatan, životan, potrebit.
Opijena tako ljubavlju svetom,
ne primijetih.......
Barku i vale što plove
i sebe samu olujnu snenu.
Ni dukat ljubavi što vrti se tajno
tek okušan, proban, plavičasti.
Izviru tamo iz valova burnih
Strah zapreten tek osnažen
Sile bijesa i nemoći skupa,
dižu se vihorom ispod krijeste
A stid se pomalja sramno put barke
Prati je tiho uz trošni pramac.
Tek tad ja primijetih sebe
u samotnoj lađi nošenoj nekud.
Plovim kud ne znam, plutam kud nisam
Zašto sam ovdje našla se usred
Naličja takvih kad zvala ih nisam?
Al znam da sam tebe ljubavi moja
Viđala jasno u snu i na javi
Željela strasno krvlju svojom
Otkala nježno nitima daha
Vabila iz kozmosa snježnog
Snatrila o koraku tvome što stiže
Jer ovdje te nisam pronaći mogla dugo, dugo, predugo....
Sad kad si zvuke mi odaslao
Odzvanjaju svakim drhtajem mojim
Znam da si baš cijelo ovo vrijeme
Tekao životnim sokom mojim
Disao slutnjama istim tim mojim
Srcem mojim lutao tajno,
da lupa sve brže
A ja uhom primala druge note,
Mislila da daleko, negdje ti si,
tamo kud pucaju horizonti.
A neka sam sama i ne znam si puta
I neka mi strah se ukaza bijeli
Neka i bijesa i nemoći bude
Ljubomore traga i sestre joj tuge
Pristala ja sam na nepoznato
Čisto i sveto, duboko, zlatno
A to svoje naličje ima
Pa i njega pozvah ne znajuć za to.
Lice i naličje skupa tu su,
Prate mi barku što pluta bez pramca
I slijede mene i ljubav moju.
Svi smo jedno, odraza raznih.....
Čujem kroz more pjesmu tvoju
Ljubav mi zoveš, budiš je, hrabriš
Opijaš zvukom naličja njena
Da spoznaju lakneš, pomogneš, želiš.
Ostajem ovdje u barci ovoj,
Trošnoj, maloj, nenađenoj
Na pučini modroj, širokoj, slanoj
Ne odustajem ovoga puta,
koliko god strašno bilo
Makar grudi mi steže, guše me suze
Sad čujem ti korak i pjesmu što dira
Taman gdje najviše boli me zlato
Kida i peče jako,jako, pa zacjeljuje polako
A lica i naličja traju kroz vrijeme
Dok nektar kušam, otrov ga prene.
|
|
|
| < |
srpanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene
svakodnevna
izazovna
zabavna
zamorna
ples katrana i zlata
na vrelom asfaltu
dok koračaš
zagrljaj vjere i sumnje
dok spavaš
šum mora i pustinjski prah
dok si zbunjen
jedino zlato svjetlom sja
more buči, vjera traje
kad voliš
Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni.
Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda.
Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla.
Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga.
Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže
Suze tvore u ruže
Reči ljute molitvom šute
Duše se naše druže
Snena radost danima našim
Vraća se ispočetka
Ljubav stiže srcima dvama
Zlato svoje čeka
Nižemo tako lanac sjajni
Dukata parnih rednih
Čašću točen verom gonjen
Samog života vrednih
Karika svaka jednako važna
Pesmom sreće igra
Sliku krasnu šarenih boja
Rukom vaja čigra
Plešu lako ritmom sjajnim
Dukati zlatnog lanca
Bude onog srcu dragog
Usnulog moga znanca.
|
|