Zahvaćena vihorom slatkih voda,
valovima krijestastih pjena,
Zelenih mirisa optočenih zlatom,
Zatečena vidicima prostranih oblačja
Kušam nektar bogova ljubavi
Klizi niz grlo, miluje utrobu, žari srce.
I okus mu nepoznat, mek i žut na zlato
Gust i pun kao orahova ljuska,
Lagan i žestok zbunjuje, smete
Kao krv podatan, životan, potrebit.
Opijena tako ljubavlju svetom,
ne primijetih.......
Barku i vale što plove
i sebe samu olujnu snenu.
Ni dukat ljubavi što vrti se tajno
tek okušan, proban, plavičasti.
Izviru tamo iz valova burnih
Strah zapreten tek osnažen
Sile bijesa i nemoći skupa,
dižu se vihorom ispod krijeste
A stid se pomalja sramno put barke
Prati je tiho uz trošni pramac.
Tek tad ja primijetih sebe
u samotnoj lađi nošenoj nekud.
Plovim kud ne znam, plutam kud nisam
Zašto sam ovdje našla se usred
Naličja takvih kad zvala ih nisam?
Al znam da sam tebe ljubavi moja
Viđala jasno u snu i na javi
Željela strasno krvlju svojom
Otkala nježno nitima daha
Vabila iz kozmosa snježnog
Snatrila o koraku tvome što stiže
Jer ovdje te nisam pronaći mogla dugo, dugo, predugo....
Sad kad si zvuke mi odaslao
Odzvanjaju svakim drhtajem mojim
Znam da si baš cijelo ovo vrijeme
Tekao životnim sokom mojim
Disao slutnjama istim tim mojim
Srcem mojim lutao tajno,
da lupa sve brže
A ja uhom primala druge note,
Mislila da daleko, negdje ti si,
tamo kud pucaju horizonti.
A neka sam sama i ne znam si puta
I neka mi strah se ukaza bijeli
Neka i bijesa i nemoći bude
Ljubomore traga i sestre joj tuge
Pristala ja sam na nepoznato
Čisto i sveto, duboko, zlatno
A to svoje naličje ima
Pa i njega pozvah ne znajuć za to.
Lice i naličje skupa tu su,
Prate mi barku što pluta bez pramca
I slijede mene i ljubav moju.
Svi smo jedno, odraza raznih.....
Čujem kroz more pjesmu tvoju
Ljubav mi zoveš, budiš je, hrabriš
Opijaš zvukom naličja njena
Da spoznaju lakneš, pomogneš, želiš.
Ostajem ovdje u barci ovoj,
Trošnoj, maloj, nenađenoj
Na pučini modroj, širokoj, slanoj
Ne odustajem ovoga puta,
koliko god strašno bilo
Makar grudi mi steže, guše me suze
Sad čujem ti korak i pjesmu što dira
Taman gdje najviše boli me zlato
Kida i peče jako,jako, pa zacjeljuje polako
A lica i naličja traju kroz vrijeme
Dok nektar kušam, otrov ga prene.
Post je objavljen 14.07.2006. u 09:37 sati.