|
Linkovi
ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU
DA TE MRZE A DA TI SE DIVE
ŠTA BI DAO???
Bijelo dugme
sanjambudna@net.hr
Put
Promijeniti sebe jedini je cilj,
tražiti put do cilja, jedini je smisao.
Biti na putu traje cijeli život.
Moći uživati u traženju i putovanju
Prekrasna je zadaća.
Rano ili ne ljupce ti šaljem....
Volim te gledati dok topla snivaš....
ali budnu te želim.......
dok te ljubim da ništa ne skrivaš....
ni pogled ni osmjeh ni radost ni žar......
i tijelo svoje da daš mi ko dar.....LJUBIMSAN OSMISAM
SVESAM
Četiri ljupca-dva sam= 8 sam
Peta stuba- ja sam= 8 sam
Po dvoje – sve sam=8 sam
|
svjetlost
05.07.2006., srijeda
breskvina sjećanja-najteža lekcija
U životnim borbama i previranjima, Breskva je izoštrila svoja oružja, naučila boriti se. Znala je doći do prave informacije u pravom trenutku i odmah odreagirati, te tako biti uvijek korak ispred svojih neprijatelja. Ulagala je svu svoju koncentraciju, snagu i samokontrolu da bi došla do svojih ciljeva. Učila je o novim stvarima, saznavala i upijala sve što joj je bilo potrebno na svome putu. Shvatila je da je znanje moć što joj daje prednost. Snalazila se u teškim okolnostima, pod pritiskom, navikla podnositi stres. Te i takve životne lekcije savladala je u velikoj mjeri, mada je bila svjesna da nas život uvijek iznova iznenadi svojim novim i nepredvidivim pričama. Izvježbana borbama, sjajnog oružja, vitkog mača, britkog uma, čvrsto je kročila životnim stazama.
Nježna ratnica utrla je puteve i spoznala načine ostvarenja svojih nauma. Samilosna prema nemoćnima, meka prema djeci, inače neumoljiva i stroga prema sebi i drugima. Dani su njeni ratnički prolazili već ustaljenim smjerom. I kad se najmanje nadala, život joj je poslao najtežu lekciju. I nije za nju bila spremna.
Pojavio se smiren, blag, samozatajan, neugledan. Potpuno drugačijih manira, njoj suprotan. Tih, odmjeren, s odmakom, počekom. Ona je bila strasna i hitra. On skoro nečujan ali temeljit. Smirivala ju je njegova blizina, a njena vatra davala živost njegovom životu. Zajedno bi raspravljali o dilemama, smireno, racionalno, često pričali oprečne stvari. Ona bi se ljutito žarila, dokazivala, branila svoje. Sjajnim mačem. Ratnički. Divio se njenoj žestini, snazi, odlučnosti. Ona njegovom miru, strpljenju i mudrosti. I u posve suprotnim energijama, mjenama vatre i mira, vjetra i muka, oluje i bonace, rodila se nemoguća ljubav. Neočekivano, neželjeno, iznenada. Stavila ih na muke. Jer je bila zapriječena njegovom obitelji.
Taj je vrtlog uhvatio Breskvu posve nespremnu, našla se u zbunjenosti, užasu, patnji i bolu. Navikla ratnički rješavati svoje životne probleme, latila se dobro poznatih načina. I vjerovala da će uspjeti. Promišljala što učiniti, pokušavala donijeti odluku. Kidala se danima od bola i težine. Razdirala je čežnja, želja za njegovom blizinom. Bacala je u očaj njihova razdvojenost. Krala je mrvice njegove kratkotrajne bliskosti. Pristajala na okrajke njegova života. Nekad danima gledala u jednu točku, pokušavajući naći izlaz. Onda drhtavim grudima ronila suze u mračnoj samoći. I znajući u traku svijesti, da je ovo neka lekcija, pitala se što treba naučiti. I nije bilo odgovora. Samo muk.
Kakve god je izlaze pronalazila, nisu bili dobri. Što god je ugledala kao put, rješenje, nije valjalo. Samo je ogromna bol razdirala, a um nemiran smjenjivao misli očaja i tuge.
Njena ratnička oružja otupjela su, izgubila sjaj. Mač je ležao neulašten i beskoristan u uglu odaje njenih tajni. Nada oronula skutrila se u tamnom kutu njene napaćene duše. Vjera posustala na koljenima stisla se u samom dnu srca Breskvinog. I sama je Breskva bila skroz obnevidjela, jer ratniku bez svoja tri oružja nema smislenog života.
Vrijeme je prolazilo. Svakog trena pitala se što treba učiniti. Treba li odustati od svoje ljubavi? A pokušala je ali srce nije dalo. Treba li razoriti obitelj u ime svoje ljubavi? Znala je da nikad ne bi bila sretna. Očajničkim krikom, kad je bila već na izmaku snaga, ideja, zdravog razuma i svega što ju je činilo ratnikom, niotkuda, iz najdublje dubine, najdalje zvijezde doprla je poruka. Poruka o nauku kroz koji je prolazila. Lekciji najtežoj za nju životnoj. I smućena svijest lagano je primala, postupno se smirivala, dan za danom oporavljala. Trebalo je dana da shvati.
U nauku ovom nije borba pomagala, ni vjera ni nada. Ništa od toga. Samo mudrost čekanja. Shvatila je da mora pustiti. Sve. Otpustiti čežnju, bol, strah, nemir, želju. Predati sve životu. Povjeriti odluku višoj mudrosti. Prepustiti se neizvjesnosti. Ne znati odgovor. Ne saznati vrijeme ni mjesto ni način. Uploviti u nepoznato. Odreći se kontrole. Prepustiti se. Cijelim bićem rijeci života, bez kormila i opreme. Samo promatrati. Usuditi se ne znati. Moći disati u nesigurnosti. Opipati beskraj. Dodirnuti nepoznato. Omirisati slobodno. Dotaknuti iskonsko. Susresti se s mudrošću. Obuhvatiti ljubav u njenom najdubljem smislu.
Jer ljubav se ne da planirati, kontrolirati, obuzdati ni usmjeravati. Ona ne poznaje parametre, brojeve, ni ulaštene mačeve. Ne miriše na naše planove i slike smišljene. Ljubav je neobuzdana daljina pred kojom valja klečati i pokoriti joj se sasvim. Prepustiti joj se u neznanju, plesati s njom nepoznate valcere, osluškivati neobične zvukove. Nisu to melodije, to su krici bola spojeni s titrajima radosti, opojni mirisi nektara prošarani teškim dahom patnje. Ljubav je sve to u jednom, savršeno sabrana u ružinom cvijetu.
Bilo je potrebno naučiti predati se nepoznatom, kleknuti pred nečim što je sveto kao sam život, utihnuti pre snagom većom od bilo čega drugog.
I kako joj se prepuštala, Ljubavi iskonskoj, obuhvaća ju je bezvremenska snaga blagosti, toplina smiraja, zasvirala joj tiha harfa sklada, do tad nepoznata. Zasjala stidljivo nada njena zaboravljena u kutu sobe njenih snova, pridigla se umorna ali nekako snažna. Pokrenula se vjera njena s ranjenih koljena poniklih tijesnih, blago osvježena ljubavnim povjetarcem. Nježno je uzela Breskva mač posivjeli, obrisala ga suzom ponekom da bi zasjao opet sjajan.
I tako su Breskva i tri njena životna oružja poklonili se gostu časnom, Ljubavi. A Ljubav se sagnula, klekla do njih, nasmiješila se, pomilovala ih, zamirisala i prigrlila ih sve zajedno. Tako veličanstvena zatekla ih Ljubav svojom ljubavlju, uhvatila u suzama drhtavim, što im se prignula, da li su je dostojni. I pričala im bez riječi Ljubav, kako se pojavljuje onima što je prihvaćaju, hrabro joj se predaju, prihvaćaju bez planova.
Tako su Breskva, mač, vjera i nada, sjeli za isti stol s Ljubavlju i obećali jedni drugima zajedničko ratništvo do kraja svijeta i vijeka.
|
|
|
| < |
srpanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene
svakodnevna
izazovna
zabavna
zamorna
ples katrana i zlata
na vrelom asfaltu
dok koračaš
zagrljaj vjere i sumnje
dok spavaš
šum mora i pustinjski prah
dok si zbunjen
jedino zlato svjetlom sja
more buči, vjera traje
kad voliš
Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni.
Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda.
Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla.
Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga.
Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže
Suze tvore u ruže
Reči ljute molitvom šute
Duše se naše druže
Snena radost danima našim
Vraća se ispočetka
Ljubav stiže srcima dvama
Zlato svoje čeka
Nižemo tako lanac sjajni
Dukata parnih rednih
Čašću točen verom gonjen
Samog života vrednih
Karika svaka jednako važna
Pesmom sreće igra
Sliku krasnu šarenih boja
Rukom vaja čigra
Plešu lako ritmom sjajnim
Dukati zlatnog lanca
Bude onog srcu dragog
Usnulog moga znanca.
|
|