svjetlost
14.05.2006., nedjelja
breskvina sjećanja
|
Odgojena konzervativno od majke Dalmatinke, bez oca, tražila je često smisao svega. Nekako se osjećala nemoćnom, pred tim velikim svijetom koji određuje njen put, način kojim će hodati životom, vrijeme kad se mora saviti ili tren kad treba odlučiti. Igrala je dugo ulogu žrtve a da toga nije uopće bila svjesna. Puštala je da je voda nosi. Ma bila je vedra i vesela, društvena ali u sebi jako nesretna. Skrivala je svoje misli, razmišljanja, maštala, sanjala. Mislila da drugi o tome i ne misle puno. Kasnije je uvidjela da i ne misle. Drugi žive, a ona čeka da se nešto dogodi pa da joj bude bolje. I nezadovoljstvo je raslo, svakim danom, preraslo je svu njenu osobnost. Sve je izgubilo draž i smisao. "Pa čemu se truditi kad ionako ništa ne ovisi o meni!" mislila je. Potpuno je nestalo radosti i Breskva više nije bila spremna uživati u svakodnevnim životnim čudima (a ima ih napretek). Nije ih više primjećivala. I kad je potpuno izgubila nadu i vjeru da će se nešto desiti, odustala od svojih snova, napustila vezu s onim svijetom, predala se besmislu,.......desilo se čudo. Obično čudo dolazi u obliku koji i nije čudan, posve je običan, za druge beznačajan, ali bogovi zaista smisle najbolji način da ti pošalju čudo. Ne možeš ga naprosto zaobići. I svakako nemaš pojma da je to čudo. I Breskva nije ni u snu sanjala kako će joj se život promijeniti.  |
- 20:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene svakodnevna izazovna zabavna zamorna ples katrana i zlata na vrelom asfaltu dok koračaš zagrljaj vjere i sumnje dok spavaš šum mora i pustinjski prah dok si zbunjen jedino zlato svjetlom sja more buči, vjera traje kad voliš Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga. Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše se naše druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Samog života vrednih Karika svaka jednako važna Pesmom sreće igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude onog srcu dragog Usnulog moga znanca. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||