Marketing
breskvina sjećanja
Odgojena konzervativno od majke Dalmatinke, bez oca, tražila je često smisao svega. Nekako se osjećala nemoćnom, pred tim velikim svijetom koji određuje njen put, način kojim će hodati životom, vrijeme kad se mora saviti ili tren kad treba odlučiti. Igrala je dugo ulogu žrtve a da toga nije uopće bila svjesna. Puštala je da je voda nosi.
Ma bila je vedra i vesela, društvena ali u sebi jako nesretna. Skrivala je svoje misli, razmišljanja, maštala, sanjala. Mislila da drugi o tome i ne misle puno. Kasnije je uvidjela da i ne misle. Drugi žive, a ona čeka da se nešto dogodi pa da joj bude bolje.
I nezadovoljstvo je raslo, svakim danom, preraslo je svu njenu osobnost. Sve je izgubilo draž i smisao. "Pa čemu se truditi kad ionako ništa ne ovisi o meni!" mislila je. Potpuno je nestalo radosti i Breskva više nije bila spremna uživati u svakodnevnim životnim čudima (a ima ih napretek). Nije ih više primjećivala.
I kad je potpuno izgubila nadu i vjeru da će se nešto desiti, odustala od svojih snova, napustila vezu s onim svijetom, predala se besmislu,.......desilo se čudo.
Obično čudo dolazi u obliku koji i nije čudan, posve je običan, za druge beznačajan, ali bogovi zaista smisle najbolji način da ti pošalju čudo. Ne možeš ga naprosto zaobići. I svakako nemaš pojma da je to čudo.
I Breskva nije ni u snu sanjala kako će joj se život promijeniti.
Post je objavljen 14.05.2006. u 20:53 sati.