Sve nijanse žute

srijeda, 21.12.2022.

I junaci imaju pravo na greške...

Moj junak me danas prvi put razočarao... sav moj trud bacio u smeće. Nisam ni tužna, ni nesretna, samo razočarana. Ali to je moj junak, jedan jedini kojeg sam u životu imala.
Znam da sam ja mog junaka razočarala nebrojeno puta i da mu nisam dala odgovor na pitanje zašto sam to radila. I nisam, ne zato što ne želim, već zato što ne znam. Možda samo da obrati pažnju na mene, možda zato što sam imala potrebu čuti da sam bilo što dobro napravila, a to je izostalo, možda zbog hladnoće s kojom se ja kao toplo biće nisam znala nositi. Ne znam.
Zašto toliko sebe dajem.... zašto se toliko borim za svako pravo... valjda da moj junak bude zadovoljan.... da zna da sam uvijek tu, da na mene uvijek može računati. A on to ne vidi. Vidi samo moje greške.
Ali to je moj junak, jedan jedini kojeg sam u životu imala.
I ne znam da li zna kako je  dovoljno da smo u istoj prostoriji da bi se osjećala spokojno. I kad je ljut, razočaran, hladan, kad stisne usne.... meni je dovoljno da je tu, da mu vidim crte lica, da mu ne izgovorim milion riječi. I da budem manje sama.
I znam, sada će me netko pokušati uvjeriti da junaci ne postoje... da su ljudi ljudi bez razlike... i to će reći samo zato što ne poznaju mog junaka.... i ne mogu shvatiti da postoje ljudi koji se ne daju obmanuti, koji rade ono u što vjeruju, koji žive ono što govore. I reći će.... ipak si u krivu, razočarao te. Ne razmišljajući da i junaci imaju pravo na greške. I da se zbog jednog razočarenja plašt ne rastrga... da te još uvijek može njime ogrnuti i pružiti sigurnost.