|
Neki dan sam mijenjala Uptown Girl na njenom radnom mjestu. Ona radi kao kustos. Lažem, ne radi to, ali se meni sviđa kako to zvuči, hehe. Radi u galeriji Lapidarij, čuva izložbu. Nedavno je došla nova izložba, ovaj put su na zidove natrkeljili slike nekih kao poznatih umjetnika, nabili cijene i natjerali Uptown i Laru da se muče s turistima koji zapanjeno gledaju primorski krajolik.
1.
Primorski se krajolik na malo kojoj slici zapravo vidi. Malo slabovidniji čovjek posumnjao bi sam u sebe... Iako sam naslov izložbe, "Primorski krajolik", ne? - sugerira o čemu se radi... Sve što ću reći je hmmm. Slike su uglavnom sive i, već pogađate, plave. Samo za orjentaciju, najskuplja slika košta 11.000,00 kn. Ta je slika velika i narančasta. Predstavlja brda s kućama i nekim stablima za koje smo zaključili da su jablani - ima toga ovdje dosta. Prodana je jedna slika - predstavlja horizont. Što bi drugo moglo biti - dimenzija otprilike 150x30 cm, gore bijelo, dolje plavo, u sredini nema međe. I nije neka umjetnost, ali slika je vrijedna, i netko ju je kupio. Ovako slika i ne izgleda loše, ali po meni je sve to precijenjeno. Bila je oko 8.000,00 kn, ako me sjećanje ne vara. Ispod nje je visila jedna ista takva, samo je bila uokvirena u oblik jajeta. Ne mogu sad to baš opisati, ali je u biti ista.
Jedna se slika zove Maslina. Kuži se da je maslina, ali tko ne zna hrvatski, lako bi je mogao zamijeniti za na primjer hrast.
Samo su dvije slike izgledale tako da se vidi što predstavljaju - na jednoj je bio plićak kamene plaže, a kamenje je bilo tako dobro naslikano, picanilo se na svaku dlaku, a na drugoj su bili nekakvi drveni kolutovi na kršu. Ja ovako domaća tu, pa ne znam kako se ti kolutovi zovu, ni čemu točno služe, ali to je heh moja krivnja. Te su mi se slike jedine pravo dopale.
Za jednu smo Plavuša i ja pametno zaključile da predstavlja kita, sve dok nismo pročitale sa strane da se slika zove Greben.
Jedna je žena upala i stala komentirati kako djeca u osnovnoj školli slikaju ljepše slike od izloženih, na što sam joj odgovorila da učiteljica ne da da se prodaju u galerijama.
Sve u svemu, ne bi bilo loše imati jednu takvu u sobi, da malo podigne raspoloženje, ali pri takvim cijenama, radje ću sama slikati.
2.
Slike su preskupe, što ste već mogli zaključiti. Doduše, cijene variraju od tisuću i pol do jedanaest, ali takvih od 1.500 je samo par, one od 8.000 su češće. Kaže Uptown da je umjetnikovo ime presudno, iako to ime ne znači ništa turistu iz Njemačke koji je potencijalni kupac. U galeriji je bilo izloženo 20ak slika, i jedna je prodana. Ovakvoj izložbi skoro da i nije mjesto u malome turističkome gradiću, nego u nekom malo više urbanom području. Slike su stvarno preskupe, i velika većina ljudi se začudila na cijene, bili oni mještani ili hrvatski imigranti situirani u Njemačkoj, s iskrivljenim naglaskom u svakoj riječi koja sadrži č, nj ili lj.
Neki su ljudi čak i pitali koja je najskuplja, kao da žele vidjeti koja je veća umjetnost od ostalih, na što bih im ja ponosno upirući prstom odgovarala "ona narančasta". Znala sam da mogu tako odgovoriti čovjeku čim me pita takvo pitanje.
Ona realistična, vrijedi 2.800,00 kn, zato što umjetnik nije veliko ime u tom njihovom umjetničkom svijetu.
3.
Ljudi su naporni. Jednom sam rekla, i toga se držim: ne možeš znati koliko su ljudi glupi, dok ne počneš raditi s njima. Prohtjevi su urnebesni, a pitanja toliko glupa da si poželim začepiti uši čim otvore usta.
Najdosadniji su oni koji za svaku sliku pitaju koliko košta, a na čelu im piše da nisu došli s namjerom kupiti bilo što.
Izloženi su bili i nekakvi magarci na daščici, mjere oko 10x7 cm, uglavnom, cijena 50,00 kn. Ispisana velikim slovima. I dođe Švabica, pardon, Njemica, i pita je li to 50 kn ili 50 lp... Kad sam to ispričala Lari i Uptown, Larin je komentar bio: pa šta ona misli, koliko kuna vrijedi...
Ali ja nisam baš za umjetnost, tako da ne znam baš koja je slika veća umjetnost od ostalih.
I tako...
Ružno je vrijeme, pa ne mogu na more. Poludit ću.
I tako...
Jedem pecivo made by Željko Mavrović i nadam se boljim danima. Nadam se da moj posao neće biti gorak, rad s ljudima mi i nije baš privlačan, barem ne na ovakvom mjestu, s turistima i tako.
Ne bi li život bio lijep kad bi za svaku ženu postojao jedan bogati muškarac?
...
|
