sveci
srijeda, 29.08.2007.
Osnove krštenja, dio prvi
Na malo je mjesta Sv. Pismo toliko jasno u vezi s nekim učenjem, koliko je to slučaj s krštenjem i sakramentalnom milošću koje ono prenosi. Za reference uzevši samo: Dj 2:38, 22:16; Rim. 6:1–4; 1 Kor. 6:11, 12:13; Gal. 3:26–27; Ef. 5:25-27; Kol. 2:11–12; Tit 3:5; 1 Pet. 3:18–22.
I u skladu sa svetopisamskim tekstovima svi ranocrkveni očevi su naučavali nužnost krštenja za spasenje. To je i ukorjenjeno u nicejsko-carigradsko vjerovanje, kojeg su patristički autori sastavili.
Da bi krštenje bilo ispravno, tri uvjeta moraju biti ispunjena: pravilna forma, pravilna tvar i pravilna nakana.
Pravilna forma znači krštenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, tzv. Trinitarno krštenje.
Pravilna tvar znači krštenje vodom (Iv 3, 5), iako postoje iznimke, pa je mogući i krštenje krvlju i krštenje željom.
Pravilna nakana jeste pri krštenju učiniti ono što Crkva čini – tj. Odstranjenje izvornog grijeha za slobodu Božje djece.
Fundementalisti smatraju da krštenje može biti pravilno obavljeno samo ako se obavlja uranjanjem – njihova tvrdnja se temelji na prijevodu riječi baptizeo kao uranjanje. Ali na više mjesta riječ baptizeo znači sam oprati ili isprati npr. Lk 11:38 ili Mk 7:3–4a
Također, djela apostolska na više mjesta govore da se Duh Sveti izlio (baptizeo) na apostole ili učenike. Također, nakon Petrove propovijedi poslije izljeva Duha Svetoga na apostole i BDM, kršteno je oko tri tisuće ljudi. Arheološke iskopine Jeruzalema govore da u cijelom gradu nije bilo dovoljno vode da bi se tri tisuće ljudi krstile uranjanjem u vodu, stoga je moralo biti primijenjeno krštenje izlijevanjem.
Također fundementalisti često napadaju krštenje djece kao nebiblijsku praksu, ili odlaze u ekstreme pa mu čak pridodaju poganske korijene. Ali daleko od toga, istinu o krštenju djece možemo lako otkriti u samom Sv. Pismu. Dj 2, 38-39 – „Petar će im: „Obratite se i svatko od bas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.“
Zatim, Lk 18, 15-16 govori: „A donosili su mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. A Isus ih dozva i reče: „Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.“
Riječ upotrijebljena za dojenčad jeste grčka riječ brepha, što upravo znači dojenčad, djecu koja se još nisu sama mogla kretati, niti misaono razlučivati.
Također, sv. Pavao naziva krštenje obrezanjem srca, a obrezanje su prema hebrejskom zakonu primala djeca, dojenčad tek nekoliko dana nakon rođenja. Također, na nekoliko se mjesta spominje kako su cijela kućanstva bila pokrštena, što uključuje i djecu.
ponedjeljak, 20.08.2007.
Doktrine o Blaženoj Djevici Mariji
Četiri su službene doktrine (dogme) o Blaženoj Djevici Mariji:
1) Majka Božja
Nestoijanizam, hereza iz doba rane Crkve, naučavao je da su Isus Krist i Druga Osoba Presvetoga Trojstva dvije različite osobe – u biti naučavali su da je utjelovljeni Krist dvije osobe, odvojene biti – jedna, koja je čovjek i druga koja je Bog. Stoga su naučavali da je Marija u svojoj utrobi nosila samo čovjeka, na kojeg je kasnije sišla Božanska osoba (Christotokos) Kao odgovor na ovu herezu je na saboru u Efezu 431. godine nepogriješivo definirana doktrina o Mariji kao Majci Božjoj, što znači da je devet mjeseci u svojoj utrobi nosila Krista – Boga i čovjeka – jednu osobu s dvije prirode (Theotokos).
2) Vječna Djevica
Kao odgovor na krivo i heretičko tumačenje evanđelja da je Marija imala više djece, te na pismenim izvorima kao što su Jakovljev „protoevangelium“, na Lateranskom saboru 649. godine je proglašena doktrina o Mariji, vječnoj djevici.
3) Bezgrešno začeće
Ova doktrina, proglašena takvom 1854. godine, u biti znači da je djevica Marija, u trenutku svoga začeća, zbog zasluga Isusa Krista, Otkupitelja čovječanstva, bila oslobođena od istočnoga grijeha. No važno je znati što bezgrešno začeće NIJE:
-ono nije začeće po Duhu Svetom, Kao što je sa Kristom Spasiteljem; Marija je na svijet začeta i donesena na prirodan način
Lk 1, 28 - Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"
Grčki izvornik glagola koji označava konstrukciju „milosti puna“ je kecharitomene, što je particip perfekta glagola karitoo, što u prijevodu znači ispuniti milošću. Takva konstrukcija daje očit dokaz o ispunjenju posvetnom milošću od trenutka rođenja, zbog njezine posebne službe za koju ju je odabrao sam Bog.
4) Uznesenje
Na temelju prijašnjih Biblijskih slučajeva uznesenja (Ilija), zbog zasluga Isusa Krista, i Marijine jedinstvene uloge u povijesti spasenja, te praliku zavjetnog kovčega, definirana je doktrina o uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo. Također je važno i nepostojanje grobnice Blažene Djevice, te nikakvih relikvija niti ostataka.
Takvi slučajevi su natuknuti i u evanđelju – Mt 27, 52-53
Uznesenje nije Uzašašće, već je uznesenje dar milosti, neostvariv vlastitim silama.
ponedjeljak, 13.08.2007.
Apologetika
Mislio sam već neko vrijeme uklopiti u sadržaj ovog bloga neke apologetske materijale, stoga evo, napravit ću kratki niz apologetskih članaka koji se tiču obrane najčešće napadanih kršćanskih i napose katoličkih tema.
Prvi dio se tiče naslova:
Je li se kršćanstvo razvilo pod utjecajem poganstva?
Tvrdnje protukršćanskih autora slijede tri osnovne linije:
1. Korištenje kršćanske terminologije da bi se opisale poganske tradicije
2. ukazivanje na navedene „sličnosti“
3. zatim proklamacija da je kršćanstvo kopiralo od poganskih običaja
Najčešće su meta usporedbi slijedeća poganska božanstva:
-Adonis (Adon) – pod tvrdnjama da dijele rođenje od djevica, smrt i uskrsnuće.
-niti jedan tekst o Adonisu ne spominje rođenje od djevice niti uskrsnuće – zapravo, Adonis je rođen kao plod incesta.
-prvi spomen o njegovoj smrti i revifikaciji dolazi iz djela „De Dea Syria“, koje je napisano u drugom stoljeću; daleko prekasno da bi moglo utjecati na kršćanstvo.
-također je dobro napomenuti da je mit o Adonisovoj „revifikaciji“ puno drugačiji od kršćanskog koncepta Uskrsnuća – Adonisova revifikacija je uobličena u vraćanju u život na jedan dan, zatim opet umire, te više liči na prirodni ciklus biljaka. Uskrsnuće nije samo „revifikacija“, već potpuni povratak u život, kompletno i trajno – poraz smrti i obećanje vječnog života.
-Dioniz (Bakho)
-Dionizu pripisuju čudesno rođenje, smrtnu majku a božanskog oca, te smrt i uskrsnuće.
-prema nekom tradicijama Dionizova majka je Perzepona, kraljica podzemlja, ili Demetra, božica poljoprivrede – nijedna nije smrtna žena.
-prema drugoj tradiciji je njegova majka smrtnica Semela, ali se i tu tradicije granaju – ili ga nije uopće rodila, ili je bila ubijena od boga oluje – nijedna ne daje nikakve sličnosti sa rođenjem Isusa Krista od Blažene Djevice Marije.
-pripisuje mu se i pretvaranje vode u vino – na svadbi – ali najraniji izvor za tu tvrdnju je roman iz drugog stoljeća (neki ga povjesničari stavljaju i u šesto stoljeće) – ponovo daleko prekasno da bi utjecalo na kršćanske hagiografe.
Još jedna tvrdnja je da je kršćanstvo razapinjanje „posudilo“ iz tradicije o Dionizu – i to protukršćanski autori povezuju sa slikom na amuletu koja prikazuje Dioniza raspetog na križu, dok je na samom amuletu napisano "bakhi".
Ali ta slika slika nije izvornik – preuzeta je sa slike amuleta koji je izgubljen u 2. svj. ratu. Povjesničari sam amulet stavljaju nekoliko stoljeća nakon Krista (treće ili četvrto) – stoga opet nemoguće da je utjecao na kršćansku misao – zapravo se dogodilo obrnuto.
-Krishna
-česte su tvrdnje „nevjerojatnih“ sličnosti između Krishne, hinduističkog mitološkog lika, i Krista – kao npr.: značenje imena, rođenje 25. prosinca, rođenje od djevice, otac je tesar, razapinjanje i uskrsnuće.
Ove su tvrdnje popularizirane u 19. stoljeću od strane protukršćanskih autora (npr. Kersey Graves)
-Krishna znači u prijevodu „crni“ ili „tamni“, dok Krist znači pomazanik.
-Krist nije rođen 25. prosinca, već je taj datum uzet za slavlje njegova rođenja – vjerojatno da bi se ISTISNULA poganska štovanja koja su se vršila na taj dan.
-Mahabharata, hinduistički religijski tekst, govori da je Krishna rođen u zatvoru i da mu je otac plemić, a ne tesar, i on je, sa njegovom majkom, imao prije Krishne još mnogo djece.
-prema Mahabharati Krishna nije razapet, već umire od strijele koja ga je pogodila u petu, te se zatim vraća u život.
-Svi ostali izvor o Krishni su sastavljeni između 400. i 1000. godine
