Svantevid

U prošlome sam postu koketirao sa leptirnolahornim temama, i pri tom na "mala vrata" pokušavao uvaliti strašno pametnu poduku o uzrocima i nastanku peludnih alergija. K tome da sam još imao ponuditi i kakvu svrsishodnu alternativu ne bi bilo na odmet, no toliko dosljednog, prikupljenog znanja za sad nisam kadar pronaći i podpisati ga svojim (pseudo)imenom.

U trku sam se tako spomenuo i svibovog grma što cvjeta ovih dana gotovo nezamjetno pored svakog puta, dok njegovo ime, u kolektivnoj svijesti naroda ne zauzima bitan značaj i poveznicu najraskošnijeg mjeseca u godini.
No ništa strašno, ima i gorih nepravdi na svijetu, ali nekako sam osjetio da ovog mjeseca baš "u tom grmu leži zec", te se odlučih na malu provokaciju i izvan ovih virtualnih okvira.
Zapravo se to pokazalo kao pravi mali znanstveni eksperiment na terenu!
Otrgnutom cvijetnom grančicom sviba stadoh tako mahat ljudima ispred nosa sa pitanjem:
-Što je ovo? Dam 100 kuna onome tko pogodi!-
(kune su naravno tek pjesnička metafora cijele priče)

A razrogačeni i zatečeni ispitanici ljubopitljivo zagledajući čime ih to vabim, uglavnom bi davali odgovor:
-To je neki grm.-

-Naravno da je grm - likovao sam glumeć nezadovoljstvo - pa to bi pogodio i sam Džordž Dablju BUŠ! Ali kakav grm pitam ja vas?!-

Isti bi tada uglavnom slijegali ramenima, neki bi ipak smjelo nastavili ispaljivati svoje "ćorke"- očajničke u nadi (ha--ha!) onih kuna, tako da od desetine nasumce-ispitanika, odgovor je znao, tek (i samo) jedan!

Sjetno zagledan u grančicu što držah je u ruci, rekao je tiho i otišao zauvijek u moju osobnu legendu:
-Od ovog sam drveta nekada davno radio najbolje praćke!
To je svibova grana.-

Odgovor dostatan da u srcu mome glasno zasvira Handelova Aleluja!