Svantevid

Još jedan dan, stvoren za obilazni pohod naplavnih livada. Prošlo je samo tjedan dana od zadnje vizite i tako je zanimljivo vidjeti sav taj sedmodnevni napredak
Što su to uopće naplavne livade? Neizbježno leglo komaraca-ustvrdili bi sretni žitelji staništa čelika i betona i time bili sasvim u pravu. No taj oblik neposredne percepcije ne umanjuje svo ono bogatstvo biorezervata livada koje nisu močvare ali (već odavno) nisu niti pašnjaci.
Da bi livada mogla biti pašnjak logično je da ju netko ili nešto ima i pasti? Uvijek se grohotno nasmijem reklami za mlijeko hrvatkih pašnjaka! No dobro, ima kod nas još tu i tamo gdjekoja kravica na ispaši lijepe naše-pašne, ali možete li si predočiti sve te mliječne galone koje daju naše freelander-krave?
Moji stari naše livade su zvali sjenokoše, (sinokoše točnije, jer na karlovačkom govornom području izmješana je ekavica s ikavicom) no danas gotovo da ni sinokoša ne opravdava svoje ime, jer sve češće su to samo zapuštene naplavne livade.
Što znači biti naplavna livada? Znači biti povremeno prekrivena vodom, ili ako ne prekrivena onda bar dobro namočena.
Treba li reči koliko je ovo nevažno ljudima, čak frustrirajuće a koliko prevažno prirodi, biljnom i životinjskom svijetu?
Naplavne livade ponegdje prelaze iz livade u močvaru pa u njihovom obilasku treba ponjeti prikladnu obuću (čitaj buce ili dokolenke, po domaći)
I danas je bilo ugodnih iznenađenja u svijetu flore i faune. Osim vašeg fotoreportera povremeno, baš nitko drugi nije zakazivao. Prvo pravo malo-veliko iznenađenje dočekalo me je u busenu livadne ljubičice -mačuhice Viola arvensis Murr. Ovo je očito tek njen rani sramežljivi primjerak, gotovo jedini na cijelom području koje sam obišao. Svi ste već vidjeli Lamium maculatum- pjegavu mrtvu koprivu, no ove u podnožju sjenovitog hrasta su pucale od jedrosti i ljepote, pa kako da odolim i ne uslikam ih za vas?
Veronica jacquinii Baumg- još je jedan veseli nebomodri cvjetić nepoznatog domaćeg naziva, kojeg ne bi trebalo pobrkati sa Veronica persica Poir. što također obilno cvjeta i veseli prve proljetne tragače.
Naplavnim livadama u ovo doba prevladava cvat bijele nježne grmuljaste biljke Cardamine pratensis, koju smo kao djeca nazivali "zmijsko cvijeće", nerjetko i potočnica.

Susret s divljom kruškom, čija gusta rascvjetala krošnja nasred livade dominira krajolikom, bio je veličanstven. Nekada davno ovaj predio stari su nazivali Ruškovlje. Naziv očito dolazi od krušaka iz davnina, danas zamaklih u svoju legendu, koje su, predamnom, u trenutku poiskakale iz predaje u ovom cvijetnom oblaku ugraviranom nasred plavetnog neba.


Pored brojnih drugih nadolazećih biljnih, cvjetnih, samoniklih vrsta (s kojima ćemo se upoznati i pozabaviti drugi put kad budu u punom sjaju-čitaj cvatu), počasno tematsko mjesto, odnio je zvončić ili točnije Proljetni Drijemovac. Njegova močvarna varijanta za razliku od onih šumskih, cvate nešto malo kasnije i ovo su doista tek prvi ekskluzivni ovogodišnji primjerci. Treba li napomenuti koliko je elegantan i podugačak jer niče iz vode dugim mesnatim stapkama sa čijeg vrha obično dolaze 2-3 zvončasta cvijeta. Kroz koji tjedan on će biti dominantan cvijet svih naplavnih livada.



Za razliku od prošloga puta, više sreće imao sam sa slikanjem faune. Ipak, fazan me je opet nasamario i namamio svojim kočopernim bijegom kroz zeleni usjek prema željezničkoj prugi (štreki, po domaći). Imati ga u kadru a ne okinuti u pravo vrijeme- parava je tragikomedija za hvalisavca mog kalibra! Ali nagrda je ubrzo došla u vidu ustreptalog para srna koje su opijene u svom ljubavnom zanosu na trenutak zanemeralile ljudski miris u blizini. Ta mala nesmotrenost omogućila mi je ovjekovječiti njihove bijele skakutave ritice do prvog im spasonosnog grma, ostavljajući za sobom samo svježe otiske papaka u blatu.