Svantevid

Jučerašnja popodnevna šetnja bila je nadasve ugodna. Priroda se vidno okrijepila nakon zime no još uvijek je to (pre)rano proljetno vrijeme za moje kaćune! Ali razočaranju nije bilo mjesta, nikako, jer sam u potrazi za njima, ipak pronašao kockavicu! Pokazalo se da sam ju samo malo prerano očekivao, jer prije dva tjedna priroda se još buduila iz sna. Tada sam se morao zadovoljiti tek udaljenom fotkom sive čaplje. Jednako tome, danas sam uranjeno "zagrizao" na orhideje, koje će (i ne sumnjem) doći krajem travnja. Kockavice su na vjetru klimale veličanstveno i ponosno, upravo na onome tajnom grmovitom mjestu gdje sam ih još kao dijete "dobio u nasljeđe" od svoga teče. Nije tamo bilo tek par njih već cijela kolonija što me je posebno razveselilo! No iznenađenje je uslijedilo kad sam ih zatekao i na novim lokacijama, na otvorenoj naplavljenoj livadi. Čuđenje je bilo samo zbog otkrića lokacije ne i zbog činjenice da im to područje odgovara točno kako je opisano u gore navedenim karakteristikama.Treba li još reći koliko sam gacao od sreće i slikao "sve u šesnaest", jer je prilika njihovog poziranja doista jednokratna u godini dana!


No svim iznenađenjima tu nije bio kraj jer je iz obližnjeg grma istrčao zec, iz svojih močvarnih nastambi polijetale su patke u zaljubljenim parovima, a cijelo vrijeme, moju nenajavljenu vizitu nadlijetli su i mladi jastrebovi, dojavljujući svojim cijukom kretanje nepoželjnog neznanca. U nekoliko navrata oglasio se i fazan, kao da prima taj "sms" upozorenja. U trenutku mi se učinilo da je cijela fauna na nogama-krilima. Na žalost slike životinja nećete ovaj put imati prilike vidjeti jer su biljke ipak, puno zahvalniji fotomodeli. Na povratku sam stigao do golemog hrasta na kojem su lovci (ili možda djeca?) napravili čeku (ili kućicu na drvetu?) Drvene ljestve uzdizale su se do krošnje u kojoj je sa nekoliko pomno iskorištenih dasaka sagrađen plato na kome se može stajati ili ležati. Sa tog podija puca prekrasan pogled na livade i grad u daljini. Priuštio sam si naravno pregršt tih bezvremenih pogleda u kojima proljetni povjetarac okrepljuje svaku nagomilanu tjeskobu. Gotovo da se i nisam opterećivao mislima - nije li sa ovoga mjesta sačekivana koja nesretna životinjica. Bio sam zahvalan graditelju na ovoj ugodnoj "terapiji" hrasta vidikovca.
Sunčev zalazak podsjetio me da osim kuće na drvetu imam i onu, sasvim prizemnu, u kojoj me čeka slasna večera.