Svantevid
13.05.2005., petak
Uzvišeno je i nadasve plemenito suosjećati sa svijetom, ali suludo je i opasno suosjećati sa sobom!
|
Jednom me je zgrozila teza koja je govorila o tome kako su kriminalci zapravo emocionalno stabilne osobe. Ubojice, silovatelji, pljačkaši - stabilni? Nisam to mogao shvatiti i prihvatiti na prvu loptu. Naravno, iako nema generalnog pravila, dokazi izvjesne stabilnosti leže u činjenici kako hladnokrvni ubojica neće okom trepnuti, pljačkaš, silovatelj neće ustuknut pokoleban svojim motivom i sl. Njihov će emocionalni sklop "uredno" opsluživati njihove namjere (grozno, zamislite...) Što ovdje time želim reći? Istu tezu možemo proširiti i na sve one druge čija kriminalna djela ne podlježu zakonskim sankcijama a čija (zlo)djela razaraju tuđe emocionalne sklopove. I dok tako "stabilni" žive svoje bezbrižne živote samo njima znanih vrijednosti, htjele -ne htjele njihove će žrtve marljivo odraditi svoj i njihov čin savjesti. Jedini savjet koji mogu dati (nalazi se sa desne strane bloga) - zapovjed je koja govori o svrsi i jedino je što doista nudi pomoć žrtvama emocionalnog terora (imaju li snage koraknuti stepenicu iznad bezizlaznog kruga sagledavanja), pogotovo nakon dubokih poniranja u prošlost. |
- 02:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
