Jednom me je zgrozila teza koja je govorila o tome kako su kriminalci zapravo
emocionalno stabilne osobe.
Ubojice, silovatelji, pljačkaši - stabilni? Nisam to mogao shvatiti i prihvatiti na prvu loptu.
Naravno, iako nema generalnog pravila, dokazi izvjesne stabilnosti leže u činjenici kako hladnokrvni ubojica neće okom trepnuti, pljačkaš, silovatelj neće ustuknut pokoleban svojim motivom i sl. Njihov će emocionalni sklop "uredno" opsluživati njihove namjere
(grozno, zamislite...)
Što ovdje time želim reći?
Istu tezu možemo proširiti i na sve one druge čija kriminalna djela ne podlježu zakonskim sankcijama a čija (zlo)djela razaraju tuđe emocionalne sklopove.
I dok tako "stabilni" žive svoje bezbrižne živote samo njima znanih vrijednosti, htjele -ne htjele njihove će žrtve marljivo odraditi svoj i njihov čin savjesti.
Jedini savjet koji mogu dati (nalazi se sa desne strane bloga) - zapovjed je koja govori o svrsi i jedino je što doista nudi pomoć žrtvama emocionalnog terora (imaju li snage koraknuti stepenicu iznad bezizlaznog kruga sagledavanja),
pogotovo nakon dubokih poniranja u prošlost.
Post je objavljen 13.05.2005. u 02:05 sati.