Svantevid
24.06.2005., petak
Ljudi i vatre
|
Noć mirisnog lipnja Ruke oko vrata Radost, sreća Lubav mlada Smjela igra vrela Kasnog noćnog sata Nada žutog listopada Krijesovi na Kupi gore Ivanjska noć je vedra Cika bučnog svijeta Igra vatre bujna Petrova sa krova gleda To krštenje ljeta Svetkovinu vina Blagodati rujna Jutro, svježe lipanjsko Oči pune sunca Ognjišta - zgarišta Spomenik mirnoće Čežnja kao težnja Duga do vrhunca Snovi plavi zaboravi Prosinac samoće...  23.06.2005. |
- 01:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
01.06.2005., srijeda
Ab Ovo - na novo
|
Proteklo je poprilično dana... Al eto me, tu sam, nakon perioda promišljanja, dvojenja i odmjeravanja. Dakle, moglo bi se reći da sam nakon početnog blogovskog entuzijazma prolazio prve prave "tehnološke faze" slikopisnih ushićenja, da bih potom naglo udario u muk, zaborav, neodaziv. Kao da je (već) došlo do zasićenja? Tako brzo? Ipak ne, nisam se zasitio nego sam lagano zabrijao po starom običaju - sa dobroga puta kroz prašumu stramputica. Ma niste vi još mene niti upoznali. Moja je greška bila što sam na vlastitome blogu servirao same biserne vrhove brijegova, kako profano i otrcano, valjda su to (za)ostaci nekih davnih opsesija, kako instant oplemeniti svijet (ili u prijevodu-dojađivati masama). Tješi me jedino istina da se to nije dogodilo, (ne mislim na dojađivanje, već na mase koje opasavaše moj blog). Ispada da sam više prirodniji i više svoj bio na tuđim blogovima u komentarima, al dobro prošao sam i taj pubertetski period. A malo sam i razmišljao (o ne opet!), mislim onako u globalu, sav taj šareni blogovski repertoar koji je ponuđen, čemu služi? Naravno čitanju, gomilanju podataka, impresija, informacija, situacija, ispucavanju mašte, taštine, gorčine, ponekad vrline ali uvijek u službi davanja nekog (su)viška sebe, nekog vlastitog dijela koji ostaje sačuvan i nepotrošen oduzetim mu vremenom. Sa druge strane ponekad sam imao osjećaj kako naši blogovi postoje slićno kao što postje jumbo plakati pored ceste (koje vjerujte mi inače ne podnosim i gotovo da "lajem na njih" poput pravog domaćeg trpiglada, koji trči i laje za kotačima automobila). Blog u formi jumbo plakata na kojem piše - Ovdje je predstavljeno moje nestalno savršenstvo. Ono vas poziva, provocira i obvezuje da na njega neodgodivo potratitete sebe - svoje vrijeme. Bez obzira što to činite i kod drugih, neodgodivo, to isto, učinite baš kod mene! Eto, razmišljao sam (ajoooj), pa me stoga nije bilo.... Zovem se Svantevid, uspješno se bavim proizvodnjom novih početaka. Post koji sada čitate, na žalost već je dovoljno star da ga se zamjeni novim. Pozdrav, do nekog novog početka sa Vama, koji trajede i dajete. Otišao |
- 00:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
