Naslov ovoga posta
ujedno je i post sam
i govori o tome
koliki je svemir kazivanja
unutar pet
pomno posloženih riječi
Rečenica je izjavna ali čiju izjavu krije zapravo?
Osim autora, naravno, pjesnika koji sublimira energiju svijeta i prostire je pred nas u formi individualne spoznaje.
Pjesnik je primjetitelj čija opažanja pronalaze drzničave točke, dok na nama ostaje svo daljnje primjećivanje.
I što dakle možemo primjetiti?
Očigledne stvari prikrivene samo velikim strahom razotkrivanja.
Zbog njega smo više skloni kritizirati nepoćudne točke nego li se smijati posramljenim krugovima.
Sve dok maštamo o slobodi, dok dobrohotno poklanjamo dragocjene sate našeg protjecanja sveudilj,
dok govorimo o ljubavi,
i dalje, sve dalje...
izvan našeg kruga...
neka točka se i dalje ruga...
Onaj autorski gif prilično me je namučio.
Rezultat iz priloženog više nalikuje na let neurotične muhe oko tromoga krumpira
ali me beskrajno vesele, sve moje dovršene fiks ideje...
|