Naslov ovoga posta
ujedno je i post sam
i govori o tome
koliki je svemir kazivanja
unutar pet
pomno posloženih riječi
Rečenica je izjavna ali čiju izjavu krije zapravo?
Osim autora, naravno, pjesnika koji sublimira energiju svijeta i prostire je pred nas u formi individualne spoznaje.
Pjesnik je primjetitelj čija opažanja pronalaze drzničave točke, dok na nama ostaje svo daljnje primjećivanje.
I što dakle možemo primjetiti?
Očigledne stvari prikrivene samo velikim strahom razotkrivanja.
Zbog njega smo više skloni kritizirati nepoćudne točke nego li se smijati posramljenim krugovima.
Sve dok maštamo o slobodi, dok dobrohotno poklanjamo dragocjene sate našeg protjecanja sveudilj,
dok govorimo o ljubavi,
i dalje, sve dalje...
izvan našeg kruga...
neka točka se i dalje ruga...
Onaj autorski gif prilično me je namučio.
Rezultat iz priloženog više nalikuje na let neurotične muhe oko tromoga krumpira
ali me beskrajno vesele, sve moje dovršene fiks ideje...
Post je objavljen 02.05.2005. u 22:59 sati.