nepodnošljiva lakoća blogiranja

Pet stvari koje volim

- voće, obožavam voće i to svo voće, jedem ga u ogromnim količinama. posebno ga volim jesti u krevetu, prije spavanje, i to recimo grejp pa mi cijela soba predivno miriši.

- učiti, uvijek kada trebam učiti negodujem, ali istina je da volim učiti. učim pomalo, ne mogu puno učiti u komadu. uzmem sve što trebam naučiti za ispiti počnem na vrijeme, volim učiti svojim tempom i kako mi paše. kad nešto naučim osjećam se odlično.

-pričati, obožavam pričati i koristiti se dugim rečenicama koje imaju pomalo čudne konstrukcije. uvijek pričam, a ako nema nikoga pričam sama sa sobom, u sebi ili naglas.

- pjevati u autu, to volim raditi još odmalena! obožavam pjevati sve i svašta, od stvari sa svojih cedea do stvari koje sviraju na radiju. jučer je bila tajči i nena stvar s neba padaju dvije zvjezdice, gustokosa, sjetih te se u trenu.

- provoditi nedjeljna jutra sa Prugastom Mačkom i Markom Olićem polivalentnim nogometašem kojega još nazivaju i osječki Dudu, ništa mi nema ljepšeg od ranojutarnjeg prebiranja po svim mogućim temama s dvama najboljim prijateljima.koji su uz to toliko elokventni i toliko duhoviti.

pet stvari koje ne znam, a voljela bih znati

-prešutjeti, ponekad bi mi bilo pametnije da neke stvari prešutim i zadržim za sebe. istina možda jest sama po sebi pozitivna stvar, ali upravo zbog toga istina najviše boli. ni meni nekada nije drago kada mi netko iskreno nešto saspe u lice, posebno kritiku, a na to zaboravim prečesto pa se poslije kajem.

- uviti si kosu kao što to radi frizerka, e to bih stvarno voljela znati, ali nikako mi ne ide tako kao njoj, pa bože moj nije žena đaba u tu školu išla.

- smotati frulu

-zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti, matematika mi nikada nije išla. kad dođem u tgovinu prvo ne znam sama sebi zbrojiti što kupujem pa da otprilike znam koliko sam potošila, a o plaćanju i kusuru da i ne govorim. trgovkinja me može zajebati kako hoće samo da skuži i gotova sam, zato uvijek plaćam karticom.

- konačno shvatiti što je to zaleđe, nije da me nešto pretjerano zanima, niti pratim nogomet, ali ubija me što to ne mogu skužiti pa ne mogu, nema šanse.


pet stvari koje me fasciniraju

- tehnička i znanstvena dostignuća, kako naprimjer rade telvizor, telefon, kompjuter...još me više fascinira kako je to nekome prvotno uopće palo na pamet. kako nečiji mob zna da ga baš ja zovem i kako ti valovi ne lutaju....ajme fascinantno.

- optimisti, fasciniraju me ljudi koji su iskreno optimistični i koje ne može ništa pokolebati, divim im se, svaka im čast.

- snalažljivost moje mačke, sigurna sam da je toliko pametna da zna i pričati, ali namjerno neće.

- povezanost i ljubav mojih roditelja, što se ljubavi i veza tiče ta je veza za mene ideal, divim joj se svaki dan.

- iskrenost djece, toliko su iskreni i mudri da se ponekad zapitam tko je dijete,a tko odrastao čovjek.


pet stvari koje ne volim

- agresivnot, u zadnje me vrijeme čak počinje plašiti koliko je ta pojava saživjela oko svih nas, fuj.

- dvoličnost, ne podnosim ju. mrzim ljude koji su dvolični, ili budi ono što jesi ili se makni što dalje od mene.

-masno mes, fuj gadi mi se.

- prazna obećanja, a ponajviše me živcira kada netko nešto obeća ili kaže da će napraviti, a već u tom trenu zna da laže, čemu uopće obećanje?

- licemjernost, mrzim licemjere, samo misle na to što će drugi misliti, potiru prave vrijednosti i svoje stvarne potrebe, zadovoljavaju druge,a zašto....nesreća to su drugi!



pet stvari kojih me sram

- sram me što sam u osmom razredu osnovne škole pronašla neke novce koje su moji roditelji štedili i malo pomalo uzimala sam te novce i vodila ekipu na picu, lunapark, sladoled...kad su starci trebali te novce pola ih nije bilo i bilo mi je toliko žao...užas toga me je najviše sram, jer nisu to zaslužili.

- sram me je biti gola na plaži, u svlačionicama...čak i u toplesu.

- sram me je govoriti prostote za vrijeme seksa. (ne broji se kad sam pijana)

- sram me je poljubiti u obraz nekoga do koga mi je stalo ili mu reći: Čuj ti si moj prijatelj-tata ili ti si moja priajeljica-mama- sestra i ja te volim...lakše mi je to reći kroz zajebanciju.

- sram me je prdnuti pred nekim (osim pred Prugastom Mačkom)

pet stvari koje želim

- želim prestati biti opterećena svojim kilogramima.

- postati majkom, jednog dana željala bih imati dijete jer mislim da je to prekrasno.

- posjetiti Australiju.

- završiti posdimplomski.

- svakom provedenom godinom svoga života biti bolja osoba!



meme prosljeđujem Prugastoj Mačci jer nema do malo introspekcije, a i svima koji žele preuzeti

svima vrlo poznata bajka u podosta modificiranom obliku




U jednom pitomom gradiću, iza sedam mora i sedam gora živjela je Djevojčica. Djevojčicina majka bila je strastvena pušačica, a na dim se navukla kada je prvi puta uvukla bosanski bijeli walter tek prošvercan preko granice. Bio je to jedan od onih fatalnih susreta i Djevojčicina majka odmah je znala da će joj zadimljeni valjak na neki način promijeniti sudbinu.
Dogodilo se to prije 7 godina i vremena su bila teška. Djevojčicina majka nije mogla pronaći posao te se nekako, a da ni sama ne zna kako našla u mreži švercanja pljugi preko bosanske granice. Mogla se dignuti dobra kinta, a i ljudi koje je upoznala na granici postali su joj obitelj, budući da nije imala nikoga, jer je odrasla u lokalnom sirotištu.
Jednog dana rodila se ljubav između Majke i bosanskog švercera mekog Benstona, voljeli su se kratko, ali strasno i iz te ljubavi rodila se i nositeljica cijele ove priče Djevojčica.
Nakon što je ljubav između Majke i Bosančerosa pukla, Majka se nastavila baviti poslom koji je najbolje poznavala- švercanjem pljugi. Svakim bi danom marljivo švercala noseći za to vrijeme Djevojčicu u klokanici. Budući da je Majka više od samog čina švercanja voljela sam čin pušenja pljugi možemo slobodno reći da je Djevojčicino djetinjstvo od prvog dana bilo u oblaku dima.
Djevojčica je iz dana u dan rasla, bila je pametna, poštena, vrijedna i iskrena, jedini joj je grijeh bio ovisnost o sekundarnom dimu cigerta. Pušiti nije htjela jer je i sama bila svjedokom kako ti čarobni štapići mic po mic uzimaju zdravlje Majke.
Majka se nakon petnaest godina u službi prilikom prevoženja pošiljke čiklom po Savi razbolila i dobila upalu pluća. Nije mogla raditi, a bližila se zima i trebali su im novci za ogrijev.
U predbožićno vrijeme Majka je rekla djevojčici da je jedini način na koji mogu zaraditi nešto novaca, taj da Djevojčica stavi preostale šteke u košaricu i krene na ulicu, ne bi li prodala pokoju kutiju putnicima namjernicima.
I tako je djevojčica obukla svoj izhabani kaputić i poderane cipelice, uprla košaricu punu šteka i krenula. Padao je snijeg i temperatura je bivala sve niža.
Djevojčica je sjela na glavni trg i tihim glasićem govorila:"Pljuge, pljuge, originali, tvornica duhana Rovinj................." Ljudi su prolazili pored nje ne primječujući ju, čak.
I tako je sjedila dan za danom bez ijedne prodane šteke. Na Badnju večer sjedila je na trgu i suznim pogledom promatrala kako rijeke ljudi postaju sve manje i manje, a ona nije prodala niti jednu pljugu. Mislila je na to kako je Majka u hladnoj sobici, bez hrane i lijekova. Odlučila je da neće otići kući sve dok ne zaradi dovoljno novca za dvije cjepanice.
Kada su već svi otišli svojim kućama ili na polnoćku, Djevojčica je sjedila zagrnuta snježnim pokrivačem. Bilo joj je hladno i bila je gladna, jedino što je tada mogla i znala učiniti bilo je zapaliti cigaretu i grijati se njenim dimom.
Sjedila je tako Djevojčica na trgu pušeći jednu za drugom, a od dima joj se učini da vidi dobro poznati, dragi lik njene dadilje, koja je netom prije zbog nepažljivog rukovanja sa šibicama izgubila život.
Kada je već tamo negdje pred božićno jutro djevojčica gasila čik zadnje cigarete, shvatila je da će se ugrijati i najesti samo ako lagano zatvori svoje nevine oči.
Konačno je usnula i odjednom našla se na mjestu gdje je zrak bio tako čist da ga se moglo rezati nožem i gdje nisu postojali duhan i duhanski proizvodi, na tom je mjestu ponovno otrčala u Dadiljin zagrljaj, bila je potpuno sretna.


Prolaznici su na trgu pronašli tijelo Djevojčice tek kada se snijeg otopio i kada je vjetar raznio opuške.

Ema

Nakon ludo provedene noći, svakako preporučujem: odlazak u stan, tuš, cigareta i sastojak bez kojega se jednostavno ne može- na repeat upaliti Moloko Sing it back!

Jebote, postoji li bolja stvar od te?



To je nevjerojatno koliko obožavam tu stvar, nikada u životu nisam ništa jače voljela. Ljubav se dogodila na prvi sluh i od tada neprestano traje. Čovjek bi pomislio da će se ljubav prema toj pjesmi izlizati brzinom koja je proporcionalna broju puta koliko sam tu stvar čula, i u autu i na kompu i vani...Ponekad ne vadim taj cede iz auta tjednima! Da, da svatko bi normalan pomislio da će ta ljubav s vremenom splasnuti, ali ne, ta me stvar svaki put ponovno iznenadi. Tako poznata, a u isti tren nepredvidiva, nova, neprestano inspirativna, slojevita, potpuna.
Savršeno ispreplitanje njenog ludog glasa s tisuću melodija, a sve to u pozadini prati nezaboravni bas, jer kad vam jednom uđe u uho tamo i ostaje.
Stvar je već sama po sebi jebena, a kada tome zbrojimo nevjerojatnu sposobnost Moloka da ju na svakoj live izvedbi izvede na još dotada neizveden način, dobijemo ubojitu kombinaciju daleko nenadjebive harmonije i nenadmašne izvedbe!



Koji su to kraljevi, a ona kraljica, nema joj ravne, jednostavno nema.


Što jutro sve više odmiče, a meni još uvijek na repeat svira najbolja stvar na svijetu u glavi mi stoji samo jedno pitane!

Jebote, postoji li bolja stvar od te?

Jesen.
Stigla je i ove mi je godine njena vlažna pojava itekako privlačna, nedostajala mi je jesen, ipak je ona moje godišnje doba.
Kako se sad iz ove perspektive ljeto čini daleko, miljama daleko.
Svi ljetni događaji i datumi sad su samo točkice u daljini.
Posao, ispiti, kuhanje, grijanje....
Kako vrijeme leti?
U zadnje vrijeme sanjam stvarno pizdarije, noćas sam sanjala da će strjeljati mog bratića jer je bacio atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki i kao nitko ne kuži da je to teoretski nemoguće. Uglavnom, odvode ga na stjeljanje, a ja plačem kao luda, kad mi osjednom stiže poruka u kojoj su svi samoglasnici zamijenjeni glasom e, a koja kaže: E eve je sve bele šele, netke neće mene streljete! I ja to pročitam i počnem plakati od sreće i grliti svog bratića, koji je odjednom kraj mene...
Šta bi to moglo značiti?
Sram me priznati, ali gledam BB svako veče i jučer me je oduševila spremnost dečkiju da se obuku u haljine i oraspolože geja, iako je očito da su ga u strahu za vlastitu seksualnost separirali. Zašto to muškarci čine? Zašto se boje homoseksualca? Dobro je Seinfield rekao da je to zato jer muškarce uz malo nagovaranja možeš na sve nagovoriti...Ne znam, ali o tome već duže vrijeme razmišljam.
Svaki dan i čitam vaše blogove, postali ste satstavni dio moje svekodnevice, nikad nisam vjerovala da ti virtualni prijatelji mogu toliko značiti.




updejt:

Sanjala sam da živim u salonu namještaja i da se svaki put kada netko nešto kupi moram premještati!

Kada sam bila mala moja je susjeda, a ujedno i mamina najbolja prijateljica imala mačku. Micka, zvala se Micka! Bila je to domaća mačka šarena, obična, ali opasna kao sam vrag. Toliko je siktala kad bi netko pokušao proći dvorištem, da je taj posao čuvanja kuće obavljala bolje od bilo kojeg psa. Ja sam se užasno bojala Micke i taj je moj strah prešao i na druge mačke, bojala sam ih se i nisu mi bile pretjerano drage.
Cijelo sam svoje djetinjstvo imala psa. Jazavčar Lunjo, bio je s nama od prvog razreda moje osnovne škole pa sve do moje apsolventske godine. Umro je od starosti i kada je ostario izgubio je i zube, narasli su mi mladeži (poput onih koje stari ljudi znaju imati na nosu), imao je mrenu i još pokoju staračku bolest, ali bio je baš prekrasni stari dedica, moj Lunči. E, to je bio pas kakvog samo možete poželjeti, Kada sam bila mala onda bismo se djevojčice iz ulice i ja igrali gospođa, a naravno da je svaka gospođa morala imati svoje dijete. I dok su ostale djevojčice za djecu imale svoje lukke, Lunjo je bio moj sin. Lijepo bih ga obukla u malu dječju odjeću, onda bi on sjeo u bebi kolica i bio moj poslušni sinčić, znali smo se satima tako igrati i njemu to nikako ne bi dosadilo. Lunjo je bio otporan pas, preživio je dvije mačije kuge,iako je bio cijepljen, preživio je i rat, u podrumu u rerni. Od rata su mu ostale posljedice pa nikada nije mogao podnijeti zvuk petardi, a da se instinktivno ne zavuče negdje nalik na rernu. Kada je Lunjo uginio nisam bila kod kuće, studirala sam u drugom gradu, ali to me užasno potreslo jer teško je izgubiti prijatelja koji je bio tu gotovo cijeli tvoj život i koji je milijun puta slušao tvoja pubertetska kukanja s poptpunim razumijevanjem. Još uvijek imam Lunjinu sliku na polici i uvijek ću je imati.



I tako sam otišla u Osijek, željela sam kućnog ljubimca i to psa, jer sam se nekako bojala mačaka, naravno da je tome bila kriva Micka zbog svog opasnog siktanja, iako ju je njena gazdarica više no obožavala i uvijek mi je govorila kako je Micka i draga i pametna, ali da te osobine pokazuje i čuva za trenutke kada su njih dvije same.
Dragi i ja smo već počeli čitati oglase u potrazi za savršenim psom kada je on na ulici pronašao malu crnu mačku, koja je tada bila još tako mala da mi se činilo da još nije bila spremna za odvajanje od sise. Mačka je došla u stan, toliko mala i sitna i ja sam se, sram me priznati, u prvi mah bojala ostati sama s njom, ali nisam imala snage to malo krhko stvorenje ostaviti na ulici. Dobila je ime Čiki i malu ogrlicu sa zvonom da ju netko ne bi nagazio.
Promatrajući to malo stvorenje shvatila sam koliko su mačke zapravo pametne inteligentne. Čiki se nikada nije popiškila nigdje osim u svoj wc, naučila je sama piti vodu iz pipe, popela se gdje god je poželjela, a imala je i svoje tehnike kad bi zamotanu hranu stručno odmotala i malo grickala meso. Dok je bila mala najviše se voljela igrati s prožvakanim žvakama koje koje vadila iz pepaljare ili iz smeća i onda ih je nabacivala po čitavom stanu dok se konačno ne bi negdje zalijepile ili dok ih ja ne bih pronašla pod stolom, krevetom... Pravila je i još uvijek pravi svoja gnijezda i to od razno raznih odbačenih papirića, folija od pljuge, a posebno voli onu glupost koja skuplja vlagu, a nalazi se u tek kupljenim torbama ili patikama, onda naskuplja tih pizdarija i sve to odnese pod krevet,iza ormara...Kad se zavuče u ormar ili u ormarić za cipele, uvijek se preplašim gdje je, onda ju zovem i zovem, a ona me onako blesavo gleda i ne želi se javiti. Mrzi se kupati, ali ove godine kada su bile nesnosne vrućine sama me je odvela do lavaboa, stala ispod pipe i tuširala se. Kad je hrana u pitanju spremna ju je žicati na sve moguće načine, od molećivog pogleda pa sve do dosadnog mijaukanja. Mrzi pvc vrećice i malu djecu, mislim da se radi o traumi, tj. o nečemu što joj se dogodilo prije nego što smo ju našli. Voli čijati stvari u stanu, a to je vjerojatno zato što se zove Čiki.
Obožavam to malo stvorenje, njenu osobnost i fore, poput one kada me žica hranu kad se vratim subotom iz vana, kao da zna da sam pomalo pijana i da ne razmišljam glavom pa si sigurno misli da će dobiti što želi, ponekad i dobije. Po cijeli dan sjedi na prozoru i gleda šta se vani događa, evo i sada radi upravo to. Ne voli se baš pretjerano maziti, a kad ju poljubim obriše se šapom, baš kao što sam ja radila kada bi me netko poljubio dok sam bila mala, ali i danas nisam baš od ljubljenja.
Čiki je s nama već pet godina i ne mogu zamisliti svoj život bez nje, ona mi je poput djeteta, koje me i razveseli i razočara i zabrine i rastuži. Kad napravi sranje točno zna šta je napravila i onda se sakriva i bježi ne bih li ju pronašla i izgrdila.


Nije mi jasno kako sam ikada mogla mrziti mačke, one su toliko predivne, gotovo su kao ljudi. Svaka ima svoj karakter i svaka je posebna na svoj način. Danas ih toliko volim da ragovaram sam svakom na ulici.

Recite mi vi što mislite o mačkama!

Oduvijek sam zaljubljena u televiziju. Od kada znam za sebe osjećala sam nekakvu jaku privlačnost prema toj kutiji s pokretnim slikama. Ta je kutija oduvijek bila u stanju privući moju pažnju, privući ju i zadržati.
Od programa na teveu volim gledati sve, od prvorazrednih dokumentaraca koje je izabrao Đelo Hađiselimović, preko filmova novijeg datuma i neupitne kvalitete pa sve do trećerazrednih teve drama itekako, upitne kvalitete.
Ipak najdraže su mi od svega serije, i to serije bilo kakve tematike jer su mi one, što se trajanja tiče, nekako vremenski najpovoljnije.
S vremenom sam razvila razno razne metode gledanja tevea i upravo ću te metode podijeliti s vama u ovom postu.
Budući da sam godinama usavršavala svaku pojedinu metodu, zaista i sa sigurnošću mogu reći da sam ih usavršila do one fine umjetnosti gledanja tevea.
Držim da slobodno mogu pretpostaviti da će nekima od vas to moje bavljenje ovom devetom umjetnošću biti čudno, a u potpunosti sam sigurna da će me istinski razumijeti samo oni pravi zaljubljenici u istu umjetnost....

Budući da radim i općenito imam puno obaveza, najdraže doba za gledanje serija je naravno ljeto kada nema škole i kada počnu reprize svega i svačega što tijekom godine nisam stigla uhvatiti. E, a tada kada konačno dođe to ljeto, onda želim i izaći i brijati i ići na kupanje i dugo spavati i naravno, pogledati svaku seriju koju uspijem.
Dakle, kako to uspijevam? Uspijevam to polako i sigurno, uz pomoć svojih metoda koje me nikada ne izdaju.
Uspijevam to ovako!

Aktivno gledanje tevea

Takozvana metoda aktivnog gledanja tevea je ujedno i metoda koja zahtijeva najviše sudjelovanja pojedinca. Odlike te metode su: ostavljanje svih drugih poslova i obaveza, sjedenje ili ležanje na kauču, fotelji, podu... te gledanje tevea bez ikakvih drugih aktivnosti. Navedena je metoda posebno dobra za gledanje novih hit serija kada ne želite propustiti niti jedan detalj i kada su vam serije još uvijek tako zabavne da vas jednostavno prikuju za ekran.

Metoda šaltanja po programima

Metoda šaltanja po programima nije nammjenjena početnicima jer iziskuje visoki stupanj koncentracije pri praćenju radnje serije. Metoda je posebno dobra za termine u kojima ide više serija koje pratite, na različitim programima. Od pojedinca se očekuje da za vrijeme reklama ili nekih dosadnijih elemenata radnje jedne serije, šalta po programima gledajući na taj način dvije ili čak tri serije u isto vrijeme.Metoda se ne preporučuje ukoliko je osoba napušena ili pod utjecajem nekih drugih opijata koji ometaju koncentraciju pri šaltanju po programima.

Metoda pozornog usputnog slušanja

Metoda pozornog usputnog slušanja idealna je za trenutke kada morate obaviti neke poslove po kući, kao što su pranje suđa, peglanje, kuhanje, vješanje veša, odnosno bilo kojeg posla koji nije glasan pri izvođenju, kao što je usisavanje. Pri ovoj metodi potrebno je dosta pojačati televizor i naravno razumijeti jezik serije koju pratite. Na ovom mjestu bilo bi zgodno za priznati da sam zbog usavršavanja ove metode i svojevrsnog širenja horizonata završila četiri stupnja španjolskog jezika (iako više ni u ludilu ne pratim španjolske sapunice.) Od pojedinca se očekuje da uz posao koji radi usputno pozorno slušajući prati željenu seriju.

Metoda praćenja kroz san

Metoda praćenja kroz san u biti je modifikacija metode pozornog usputnog slušanja, a idealna je za trenutke u kojima nam nužno treba odmor u vrrijeme trajanje serije. Izvodi se tako da se teve pojača na umjerenu glasnoću dovoljnu da ga se čuje, nikako preglasno jer uvijek postoji mogućnost da vas iz sna trgne neki ludi vrisak, pucanj, plač ili preglasni hihot. Pojedinac legne, pokrije se, sluša seriju, a kad zaspe, zaspe, barem je nešto uhvatio.

Metoda odlaska u trgovinu za vrijeme trajanja reklama

Metoda odlaska u trgovinu za vrijeme trajanja reklama idealna je za praćenje serija koje su relativno nove i samim time iziskuju hrpu love ne bi li se uopće mogle prikazivati na teveu, što znači hrpa sponzora i hrpa reklama. Pojedinac koristeći ovu metodu za vrijeme trajanja serije obuje svoju obuću, pripremi jaknu i čim ugleda reklamnu špicu trči u trgovinu. Uz malo sreće i malo gužve u trgovini, gotovo je sigurno da nećete ništa propustiti, a obavit ćete potrebnu i svrsishodnu kupovinu (kruha, kave, mlijeka ili nekih sličnih živežnih namirnica).

Metoda škicanja u prolazu

Metoda škicanja u prolazu prakticira se ukoliko se u vrijeme trajanje neke serije nađete negdje u gostima i tada vam je zaista glupo pratiti seriju bilo kojom od navedenih metoda, a i prije svega neprostojno je blejati u teve kada ste pozvani na nekakvo druženje. U tom slučaju pojedinac samo škicne u prolazu i ne ostaje zakinut ni za šta.



Gore navedene metode su metode koje, s obzirom na priliku, koristim ne bih li pratila gomilu serija. Kada malo bolje razmislim i pročitam naglas ovaj post, dođe mi da sama sebe zapitam- umjetnost ili opsesija?
Ali šta da radim. Barem imam dovoljno hrabrosti da tu svoju ovisnost priznam i sebi i drugima, koji me često zbog toga gledaju, u najmanjurukurečeno malo čudno. Šta ću kad volim, ma izrazito jako volim gledati serije.

Za kraj prilažem popis svih serija koje sam ovo ljeto pratila, napominjem da bi bilo nadljuski i da je zaista nemoguće pogledati svaku epizodu i uočiti svaki detalj, ali s ponosom mogu reći da su mi moje metode pomogle da ih pošteno i poprilično temeljito ispratim.
Dakle:

1. Gilmorice
2. Sve što znam omuškarcima
3. Seinfield
4. Joey
5. Csi (svi mogući)
6. Zakon i red
7. Vatreni dečki
8. Will i Grace
9. Dodir s neba
10. Šaptačica duhovima
11. OC
12. Tree Hill
13. Alias
14.Svi vole Raymonda
15. Cosby Show
16.Uvod u anatomiju
17. Sex i grad
18. Svi mrze Chrisa
19. Centar svijeta
20. Dva i pol muškarca
21. Luda kuća
22. Bitange i princeze

Na kraju lijepo vas molim, recite mi jesam li normalna!