Kada mi je prije četiri godine moj dragi donio malu macu koju je našao na ulici, nisam baš bila za da ju zadržim. Moram priznati da me je bilo i pomalo strah jer sam imala strah od mačaka zbog susjedine mačke koja je za vrijeme mog djetinjstva bila simbolom krvoločnosti i njeno me siktanje uvijek sprječavalo da prođem pored nje. A i uvijek sam smatrala da sam više osoba za pse!
Ali kako odbiti malo, slatko, bespomoćno stvorenje?
I tako je cicka ostala. Dali smo joj ime Čiki, ali bolje da nismo jer sukladno svom imenu uživa u čijanju našeg namještaja. Ona je moja mala beba, ali ju često zajebavam pitanjem na kog je samo tako crna. Obožavam ju, s njom pričam, plešem, igram se... Kad ju netko ne voli, odmah mi postane antipatičan, a svaku negativnu kritiku upućenu cicki, shvačam osobno. A ne moram ni naglašavati da sada toliko volim mačke da ne mogu proći pored mačke, a da ju ne pomazim ili da barem razmijenimo nekoliko riječi, uskoro ću staviti na blog slike svih mačaka koje imam, a zasada stavljam samo Čikine slike!
Pa uživajte!
Više od svega Čiki se voli uvuću u kutije, korpe, tanjure, zdjele!
|