|
|
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nepotrebne su ove riječi koje ispisujem na papiru..nepotrebni su ovi stihovi koji su oduvijek bili samo tebi napisani.
Nata
Lorena
Forum.hr
Monitor.hr
…o kome se zapravo radi?
Ime mi je Dorotea…
Ljudi me trpe od 12.04.1994…
…obožavam svoje prijatelje-bez njih
jednostavno ne bi mogla…
…sve ih jako volim jer oni su posebni
anđeli u mom životu…
…volim i jednog dečka, koji
je jako važan za moj život…
…moje malo zlo..s njim sve ima smisla…
..uz kojega je sve lakše…
…obožavam mjuzu-STRANO!!
..inače sam iskrena, ponekad jako tužna..
..obožavam zezat ljude oko sebe..luda sam..
..i to bi bilo ukratko sve o meni..
..sve ostalo saznajte, čitajući blog…
..ostavite koji trag, bit će mi drago…
Ivana(ili ti Boba,Pici)najbolja frendica na svitu.Ta mala je tak zabavna,zgodna,slatka,super,zakon,ma mala moja legenda.Uvijek je uz mene kad ju trebam,uvijek mi pomogne,uvijek mi uljepša dan...uvijek za zajebanciju,ma luda je.Bez nje nebi mogla.Vojim te,ljube moja.Kissek
Marija(ili ti Mare)mala moja,luda Maruška.Uvijek nasmijana,happy,za zajebanciju..jednostavno she is the best...p.s Mare moja udat će se ti za Papu ;P
Natalija(ili ti Nata,Pusi)suuuper ženska..uvijek za zajebanciju,uvijek me izvuče iz sranja...zgoooodna,pametna...ma luuuuda...obožavam juuu...Pusaaaaaa...=)
Lorena(ili ti Enchy,Pupi)kolko je ta cura zgodna,a tek slatka...uvijek mi pomogne sa Naticom naravno...uvijek srede stvari ;) luuuda,super,zakon...
Imam još puno frendova al ne znače mi ko one...bez njih nebi mogla...jednostavno ne mogu riječima opisat kolko mi znače...VOLIM VAS NAJLJEPŠE GADURE MOJE...forever together...;)
Nata
Nata
Ne želim samo bespomoćno sjediti,ali ja to stvarno ne mogu,a možda i ne želim....toga se bojim.Što ako ga ne želim izbrisati iz svog života?Što ako ne želim da mi on bude prijatelj?Što ako ću ga se cijelog života sjećati i žaliti za njim....NE,ne želim da se to dogodi....ne želim ga se sjećati,ne želim ga ni zaboraviti,želim....želim ga VOLJETI!!!!!!!!
Eto,izbacila sam te rijeci.....želim ga voljeti....zašto?!?Ne shvaćam samu sebe,možda me ni vi nećete shvatiti....Naravno da ga nisam mogla izbaciti iz glave kad sam potajno željela da on ostane tu...možda i zauvijek…Suze mi kreću niz obraze........mislim da ne mogu vise.....da li mi je to zaista trebalo?Da li sam si zaista trebala zajebat život do kraja?!I umjesto da se trgnem i stanem čvrsto na obadvije noge,dišem punim plućima,ja sjedim,bespomoćno,sama,napuštena.....ali,sutra ce sve opet biti u redu,nitko neće znati kako se osjećam,jer ja to neću dopustiti....Volim kad me ljudi vole..Volim da me vole bez obzira na moje mane i propuste.Hoće li to ikada moći?Hoćete li vi to ikada moći? Hoćete li me voljeti????!!!!Voljela bih da me volite,kad me već on neće......
Zašto to mora biti tako?!?Zašto?!Hoću li ikada saznati odgovor na ovo pitanje?!?Hoću li?! Danas?Sutra?Sljedeće ljeto,zimu? Nikada?!?Možda,kod mene je sve moguće. Ne bih rekla....moj život je najgori od svih.... I kak da onda ne budem u bedu…pa ja sam si sama kriva za sve…Samo vas jedno molim,ne dopustite da vam se dogodi ovo sto se meni dogodilo..... Sjećanja ce izblijedjeti,ali ljubav će ostati…Koga jednom zavoliš,nećeš ga nikada potpuno zaboraviti…Ja sam prerano počela,hoću li ikad vise ovako jako voljeti?Hoće li mi itko ikad vratiti tu ljubav?Hoće li me itko ikad voljeti tako kako ja volim njega......već sam umrla milijun puta,a svaki put iz istog razloga…
Vrtlog nemira…Zbunjujući osjećaji…Raspršene misli…Jedan život... Samoća…Tuga…Mrak…Ljutnja…Čežnja...a u središtu svega jedna djevojčica…Trebala bi reći djevojka,ali u duši ja sam još uvijek samo mala djevojčica...Djevojčica koja je već upoznala život jako dobro...Shvatila sam da život nosi bol,malo sreće tu i tamo i veliku bol...A i rijetki su oni kojima donese samo sreću...I sve to me pogađa u posljednje vrijeme,taj nemir,raspšene misli,zbunjenost oko svega jer me je snašlo nešto što možda nije trebalo i svakog trenutka se pitam zašto se baš osoba koju sam smatrala prijateljem počela tako ponašati prema meni...Zašto je sve između nas postalo nekako drugačije...Zar je moguće da njemu nije više stalo?! I svakog trenutka se pitam što će biti s novim anđelom i svakog trenutka se pitam gdje je onaj koji mi spava u srcu...Ali odgovora nigdje!!
I tako sjedim sama u mraku sa srebrnom kapljicom u oku...Pokušavam shvatiti,ali ne ide...Jednostavno ne shvaćam...Sve je postalo nekako drugačije,sve se mijenja,a ja malo kasnim u toj promjeni jer nisam shvatila na vrijeme...I sada evo pokušavam srediti misli,a pogotovo osjećaje jer je toliko toga u zadnje vrijeme...I trudim se,pokušavam ali ne uspijevam...Zbunjenost i dalje raste i kao da nadvladava sve ostalo i samo želi znati što će biti dalje,što će se dogoditi sa svim tim osobama koje su počele ulaziti u moj život...Želim znati hoću li napokon pronaći svoju sreću ili ću opet ostati sama u mraku,sa onom srebrnom kapljicom...I nije mi lako…Nije mi lako kad je u srcu jedna osoba,a oko mene su se pojavile osobe u koje sumnjam...I ne vjerujem da bi sa njima mogla pronaći svoju sreću jer s jednom jedinom to jako želim,opet!! I sama sebe mučim s pitanjima,sama sebe mučim s osjećajima,sama sebe mučim s razmišljanjima koja ne vode nikud...Samo me još više
odvode u dubinu jer ništa ne shvaćam...Ali kad ću shvatiti?? Kada će se stvari konačno posložiti??Jer opet sam počela plakati svake večeri,a rekla sam da nikad više neću plakati...Bio je to dogovor sa samom sobom...I rekla sam da više neću plakati,a sve se opet ponavlja…I oči su mi već umorne i više nema snage u meni…i sve što želim je samo jedna mala livada sreće…mrvica ljubavi…i netko tko će me uhvatiti za ruku i odvesti daleko od svega i svih…zar tražim previše??
...Prijateljstvo?Prijateljstvo?...samo mi je to odzvanjalo u glavi...rasplakala sam se...bit´ frendica s nekim tko ti znači sve...za kog´ živiš i dišeš...ne ja to ne želim...ja želim tvoju ljubav...da to...ne mogu više...Svi me pitaju jesam li tužna.Jesam...Ali,sretna sam jer je on sretan.Njegov osmijeh na licu mi znači više od mene same.Boli me.Jako me boli jer ga ja volim isto kao i onog trenutka kad smo se upoznali... Ali ja sam ponosna.On me je volio. Bila sam voljena,bar na tren.I nema veze što je to prošlost.Ljudi znaju živjeti na uspomenama...al ne znam dali i ja to mogu...teško mi je... U ova tri mjeseca veze naučila sam kako prihvatiti sebe i kako prihvatiti druge...Kaj ja još mogu tražiti?On će otići iz mog života.Ali samo želim da zna da je ostavio veliki utisak na mom srcu...I ako mi ikad vidite suzu u oku…to je zbog njega...volim ga i šta ja tu mogu...ali ipak mu želim ovo reči:˝˝Želim ti svu sreću i ljubav svijeta.Želim da uživaš u životu.Želim da voliš ludo i nezaboravno.Mene isto čeka život. Ali ipak…Posebna osoba ima posebno mjesto u mom srcu.Izaći ću na ulicu sa smiješkom na licu i smijat ću se jer je trajalo...Rastali smo se kao prijatelji i tako ćemo i ostati...=(((( Ali ipak…Ne želim lagati...značiš mi više od svih...ne mogu bez tebe...Moj osmijeh nije za nikoga osim za tebe.Svaki moj pogled će biti bačen u vjetar jer nema smisla gledati kad ne vidim tebe.Ja sam velika curica.One dignu glavu i hodaju sa smiješkom.Tako ću i ja.I da… Ako ikad spustim glavu,to je zato što sam se sjetila tebe...=((
