...Prijateljstvo?Prijateljstvo?...samo mi je to odzvanjalo u glavi...rasplakala sam se...bit´ frendica s nekim tko ti znači sve...za kog´ živiš i dišeš...ne ja to ne želim...ja želim tvoju ljubav...da to...ne mogu više...Svi me pitaju jesam li tužna.Jesam...Ali,sretna sam jer je on sretan.Njegov osmijeh na licu mi znači više od mene same.Boli me.Jako me boli jer ga ja volim isto kao i onog trenutka kad smo se upoznali... Ali ja sam ponosna.On me je volio. Bila sam voljena,bar na tren.I nema veze što je to prošlost.Ljudi znaju živjeti na uspomenama...al ne znam dali i ja to mogu...teško mi je... U ova tri mjeseca veze naučila sam kako prihvatiti sebe i kako prihvatiti druge...Kaj ja još mogu tražiti?On će otići iz mog života.Ali samo želim da zna da je ostavio veliki utisak na mom srcu...I ako mi ikad vidite suzu u oku…to je zbog njega...volim ga i šta ja tu mogu...ali ipak mu želim ovo reči:˝˝Želim ti svu sreću i ljubav svijeta.Želim da uživaš u životu.Želim da voliš ludo i nezaboravno.Mene isto čeka život. Ali ipak…Posebna osoba ima posebno mjesto u mom srcu.Izaći ću na ulicu sa smiješkom na licu i smijat ću se jer je trajalo...Rastali smo se kao prijatelji i tako ćemo i ostati...=(((( Ali ipak…Ne želim lagati...značiš mi više od svih...ne mogu bez tebe...Moj osmijeh nije za nikoga osim za tebe.Svaki moj pogled će biti bačen u vjetar jer nema smisla gledati kad ne vidim tebe.Ja sam velika curica.One dignu glavu i hodaju sa smiješkom.Tako ću i ja.I da… Ako ikad spustim glavu,to je zato što sam se sjetila tebe...=((
Post je objavljen 04.02.2008. u 23:02 sati.