Ne želim samo bespomoćno sjediti,ali ja to stvarno ne mogu,a možda i ne želim....toga se bojim.Što ako ga ne želim izbrisati iz svog života?Što ako ne želim da mi on bude prijatelj?Što ako ću ga se cijelog života sjećati i žaliti za njim....NE,ne želim da se to dogodi....ne želim ga se sjećati,ne želim ga ni zaboraviti,želim....želim ga VOLJETI!!!!!!!!
Eto,izbacila sam te rijeci.....želim ga voljeti....zašto?!?Ne shvaćam samu sebe,možda me ni vi nećete shvatiti....Naravno da ga nisam mogla izbaciti iz glave kad sam potajno željela da on ostane tu...možda i zauvijek…Suze mi kreću niz obraze........mislim da ne mogu vise.....da li mi je to zaista trebalo?Da li sam si zaista trebala zajebat život do kraja?!I umjesto da se trgnem i stanem čvrsto na obadvije noge,dišem punim plućima,ja sjedim,bespomoćno,sama,napuštena.....ali,sutra ce sve opet biti u redu,nitko neće znati kako se osjećam,jer ja to neću dopustiti....Volim kad me ljudi vole..Volim da me vole bez obzira na moje mane i propuste.Hoće li to ikada moći?Hoćete li vi to ikada moći? Hoćete li me voljeti????!!!!Voljela bih da me volite,kad me već on neće......
Zašto to mora biti tako?!?Zašto?!Hoću li ikada saznati odgovor na ovo pitanje?!?Hoću li?! Danas?Sutra?Sljedeće ljeto,zimu? Nikada?!?Možda,kod mene je sve moguće. Ne bih rekla....moj život je najgori od svih.... I kak da onda ne budem u bedu…pa ja sam si sama kriva za sve…Samo vas jedno molim,ne dopustite da vam se dogodi ovo sto se meni dogodilo..... Sjećanja ce izblijedjeti,ali ljubav će ostati…Koga jednom zavoliš,nećeš ga nikada potpuno zaboraviti…Ja sam prerano počela,hoću li ikad vise ovako jako voljeti?Hoće li mi itko ikad vratiti tu ljubav?Hoće li me itko ikad voljeti tako kako ja volim njega......već sam umrla milijun puta,a svaki put iz istog razloga…
Post je objavljen 09.02.2008. u 22:45 sati.