Korak naprijed ...
27.11.2005., nedjelja
1. adventna ...
Sve se nakupilo. Znam, da sam pisala "na vrijeme" ne bi vas sad opterećivala sa milijun tekstova, ali na sreću - ipak ih nije milijun ... samo dva ;)Danas je počeo advent ili došašće. Za sve one koji ne znaju što bi to točno bilo, za sve one koji znaju ali su po malo zaboravili i za sve one koji točno znaju - za one prve neka sljedeći tekst bude poziv, za one druge podsjetnik a za one treće prilika za traganje za greškama ;) koji god bili - uživajte :) S nedjeljom Krista Kralja (prošla nedjelja) završava "stara" crkvena godina i 1. nedjeljom došašća započinje nova. Tako je najjednostavnije reći da je došašće ili advent vrijeme u crkvenoj godini. No, ono što istinski obilježava to vrijeme i što ujedno i sama riječ "advent" znači jest dolazak. U tom razdoblju kršćani se pripravljamo na Božić i istodobno očekujemo Kristov dolazak na kraju vremenâ (Sudnji dan). Potrebno je istaknuti riječ "očekivati". Jer, ne radi se samo o (pasivnom) čekanju već je napose bitno iči u susret Onome, koji dolazi. I mi smo dužni prići Mu. Ne samo čekati da On dođe do nas. Ruku koja je pružena, potrebno je i prihvatiti. Smisao, sadržaj i bit adventa lijepo simbolizira i adventni vijenac. Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve češće ga nalazimo i na počasnom mjestu po kućama, u obiteljima, u različitim ustanovama, od vrtića do hotelske recepcije, na TV ekranu i u ilustriranom časopisu. Postavlja se na stol ili vrpcama objesi o strop. Može ga načiniti svatko sam, što je najbolja varijanta, ali i kupiti u cvjećarnici, na tržnici. Ima jednostavnih i raskošnijih, ali uvijek su to u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim vrpcama i - najvažnije - u vijenac su okomito utaknute četiri svijeće. One se pale postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. Ipak, adventski vijenac nije samo lijepi "cvjetni aranžman" u ogoljeno zimsko doba. Svaki od "sastojaka" vijenca ima duboko i bitno značenje koje se, na žalost, prečesto zaboravlja. Tako je krug simbol vječnosti, beskonačnosti; zimzelene grančice simbol života i nade; svijeće su simbol vjere koju svatko od nas treba nositi u srcu, srca koje poput svijeće izgara za druge i Drugog; postepeno paljenje svijeća je znak očekivanja, približavanja dolaska Kralja nad kraljevima; plamen nam govori o toplini i svjetlu koje dolazi te koje i mi sami trebamo nositi drugima i tako širiti drugima. Također, vijenac bi trebao okupljati ukućane, podsjećati ljude da netko i nešto dolazi. Bojim se da se sve ovo sve više gubi. Taj "gubitak" sama primjećujem ponajviše u tome što ljudi više uopće ne znaju smisao tih "detalja" koji su mnogo više od samo toga - detalja. Naime, sve je teže pronaći ljubičastu boju svijeća na vijencu i skroman, ne kičast, vijenac. Teško je pronaći mjesto gdje ne stoji jedan takvih "ukrasnih" vijenaca, na kojem se svijeće ne pale već stoji samo kao ukras. Priznajem, sama još nisam kupila vijenac. Možda nisam stigla, možda mi se nije dalo, možda... nije bitno... ali razmišljajući (neki će reći "tražeći opravdanje") shvatila sam da nije vijenac taj koji ovo vrijeme čini "adventom" već je to srce. Koliko je ljudi kupilo vijenac a danas nije bilo na misi? Koliko je ljudi kupilo vijenac jer im se svidjelo "to nešto" što prodaju tete na tržnici? ... Ne, nemam (još) vijenac, ali prva svijeća mi definitivno gori u srcu ... |
- 20:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Sv. Katarina
 Malo kasnim, ali ipak ... 25. studenog, sv. Katarina ... mama mi je uvijek govorila kako su kod njih na selu rekli "Sv. Kata - snijeg za vrata" ... godinama sam čekala da na sv. Katarinu padne prvi snijeg i ove godine se to dogodilo prvi put. Tocno na sv. Katarinu, na vecer izmedu 20h i 21h pale su prve pahulje. Donosim tekst o omiljenoj mi, svetici :) Poznata svetica imenom Katarina živjela je u 3. stoljeću u egipatskom gradu Aleksandriji. Stoljeća su njezin životopis prenijela u legendu. Bila je plemićkog roda i izvanredne ljepote. Neki ju je kršćanski pustinjak poučio u kršćanstvu i pokrstio. Živeći na carskome dvoru, odvažila se poći caru Maksenciju i protestirati što progoni kršćane. Car je bio zapanjen temeljitošću kojom je izlagala vrednote kršćanske nauke. Stoga sazove najglasovitije filozofe Carstva da je pobiju, ali Katarina razumnošću i razložnošću svojeg izlaganja filozofe pridobije za kršćanstvo. Car nije sebi mogao dopustiti poraz. Filozofe daje smaknuti, a Katarinu strpa u tamnicu, moreći je glađu. Drama se nastavlja, kad Katarina iz zatvora uspije kršćanstvu privesti carevu ženu i njezinu pratnju. Oni su je, naime, što iz radoznalosti, što iz samilosti, posjećivali. Katarina se osobito štuje kao zaštitnica djevojaka i djevičanstva, zatim sveučilišta (mudrost), tiskara, knjižničara, filozofa, pravnika, znanstvenika, teologa, učitelja i učenika; svih zvanja koje rade s kotačima ili s noževima (gledom na njezino mučeništvo), majki koje doje djecu. Preporučuju joj se oni koji boluju od migrene i bolesti jezika, oni koji traže utopljenika i oni koji misle na sretan i kršćanski pripravan smrtni čas. Likovni je umjetnici redovito prikazuju s nazubljenim (izlomljenim) kotačem u ruci ili do nogu, s krunom na glavi i s knjigom ili križem u rukama; katkad s prstenom. Ponekad su tu i mač, oruđe mučeništva i palma, znak pobjede u mučeništvu. |
- 20:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #
22.11.2005., utorak
Bruxelles
Bilo je to podavno ... još dok mi je sestra bila tu :) Jednodnevni izlet u Bruxelles ili Brussels ili kako god :) Cijeli post bih mogla sreducirati na "razocarana" i/ili "bez veze" ... Ali evo, da vas pocastim kojom recenicom vise :) Sve što se ima vidjeti u centru glavnog grada Belgije i da čovjeka ne ostavni baš ravnodušnim je Grote Markt odnosno The Grand Place odnosno glavni trg sa zgradama iz 16./17. stoljeća. Sve ostalo je "vidjela, a sve i da nisam živjela bih dobro" :) Centralni dio Bruxelles-a ima još npr. znamenit kip koji se zove "Manneken Pis" i od kojeg čovjek zaista očekuje više. Naime, radi se o dečku koji piski. To je "velika" znamenitost ali je zapravo bez veze ... fontanica na vrhu koje je mali kip dečka i na leđima mu se vidi plastična cijev koja ide kroz njega pa kao da ispadne da "obavlja malu nuždu" :) Mislim, nisam ja ni očekivala da će kip "to" raditi za pravo, ali mogli su to i malo bolje zakamuflirati. A sve ostale "znamenitosti" vidi se na prije spomenutom trgu ... lijep je već sam po sebi, a ujedno turistima nije potrebno puno hodati jer je i sve ostalo na tom trgu. Tako vam se na nekoliko "kuća" nalaze kipovi poput lisice, labuda, muskarca. Naime, većina zgrada na trgu su bile kuće raznih "društava". Tako je zgrada s nazivom "Le Renard" (lisica) bila "centrala" galanteristima, trgovcima; "Le Cygne" (labud) mesarima ... u ovoj drugoj je kasnije bio kafić u kojem je Karl Marx držao sastanke Njemačke radne stranke. Na jednoj od zgrada je i kip muškarca s imenom Everard 't Serclaes koji je 1388., za vrijeme flamske okupacije, poginuo na tom mjestu. Ne znam zašto, ali prolaznici (i ne samo turisti!) uvijek prelaze rukom preko tog kipa, kao "za sreću". Stajala sam tamo neko vrijeme i promatrala ljude koji su to radili. Bilo je svakakvih. No, najviše mi se urezala u pamćenje jedna žena, očito nije bila turist, koja je doslovno stala i najozbiljnije prešla rukama preko obraza, prsa, ruku i koljena tog kipa. Bilo je nešto skoro religiozno u toj ženi. Jer ostali, većinom turisti, su prelazili preko kipa tek reda radi, smijući se "poganskom vjerovanju" u trljanje stvari za sreću. No, ta žena ... ne mogu ne reći kako me to podsjetilo na naše klanjanje križu prije Uskrsa, ljubljenje rana i dok neke žene ono "jadno" raspelo istrljaju do iznemoglosti ... ima nešto u ljudima što ih "tjera" na to da više vjeruju stvarima koje "vide" ... ikonoklazam modernog doba (?) - tu temu ostavljam vama na razmišljanje, ja se vraćam glavnom gradu Belgije. Oni koji vole muzeje, izložbe itd., sigurna sam, neće ostati ravnodušni. No, to na žalost i nije baš "zabava" za mene. Ipak, pametno je reći da su ulazi jedan dan u tjednu besplatni na više mjesta :) Ako se ne varam, to je srijeda, ali zaista moram priznati da nisam 100% sigurna. Šetajući naišli smo na nekoliko jako zanimljivo poslikanih zgrada ... Naravno, jedna od njih bila je poslikana belgijskim ponosom - Tintin and Snowy - likovima iz crtića, koji (ruku na srce) nije niš posebno, ali eto - to je njihov ponos :) Prošetali smo i tobože glavnom shopping ulicom ... Ilica je "bogatija" dućanima i veća / bolja nego ovo. Trg sv. Katarine s crkvom istog naziva je stari "trg ribarnica" gdje više nema riblje tržnice ali su oko trga samo riblji restorani. Moram priznati da mi je to sve izgledalo kao kineska četvrt ali prema vodiču to su restorani među boljima u gradu. Ipak, ja bih savjetovala da se probaju njihovi poznati i ponegdje odlični waffels. Naravno, NE tamo gdje savjetuje vodič :) Također je neizbježno probati pravu belgijsku čokoladu i pivo ... kojegod :) Ja preferiram "žensko" pivo od jabuke ili breskve ili extra trešnje :) Ipak, za zadnje tri stvari ne morate ići u Bruxelles, već samo pređite granicu i dođite u Belgiju - bilo gdje :) Eto, dragi moji, vidjela sam Bruxelles, ostala živa i meni dosta ... Sretna sam da ne studiram tamo, već sam maknuta 20ak km. Ujedno sam zaključila da i kad budem sama putovala po svijetu radije ću posjetiti gradove sa manje stanovnika nego obilaziti glavne gradove. Jer, manji gradovi imaju sve "tradicionalno" a redovito su ljepši, domaćniji i prije svega ne toliko nakrcani ljudima :) |
- 12:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #
15.11.2005., utorak
I hate the world today You're so good to me, I know But I can't change I tried to tell you but You look at me like maybe I'm an angel underneath Innocent and sweet Yesterday I cried, Must have been relieved to see the softer side I can understand why you are so confused I don't envy you I'm a little bit of everything all rolled into one I'm a bitch, I'm a lover, I'm a child, I'm a mother, I'm a sinner, I'm a saint, I do not feel ashamed, I'm your hell, I'm your dream, I'm nothing in between, You know you wouldn't want it any other way So take me as I am this may mean you'll have to be a stronger man Rest assured that when I start to get you nervous And I'm going to extremes Tomorrow I will change and today won't mean a thing ... Just when you think You got me figured out The seasons already changin' I think its cool You do what you do And don't try to change me ... I'm a bitch, I'm a tease, I'm a goddess, on my knees, When you hurt, when you suffer, I'm an angel under cover I'm a nunI'm revived Can't say I'm not alive You know I wouldn't want it any other way |
- 20:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #
05.11.2005., subota
Glazba u grlu
Ovaj tjedan mi je sestra u "gostima". Otkačena cura skroz na skroz, ali volimo se ... to je najbitnije :) Sinoć se pokušalo partijati ali nije išlo ... Ona voli house / techno, a ja to stvarno ne mogu ... I inače ne izgleda kao house / techno osoba ;) ali ipak :) Obišli smo sve kafiće tu na glavnom trgu (Oude Markt) koji se noću pretvaraju u mjesto za do-rano-ujutro-partijanje. I da stvar bude zanimljivija, u svakom od tih kafića je drugačija glazba - od rockerice, preko country i latino do house, techno scene. I od svih silnih lokala sa odličnom glazbom ona bi u house / techno. Grrr ... Ali ajde, rekoh, nema veze. Pa neću umrijeti od jedne noći provedene uz tup - tup ambijent. Ne sjećam se kada mi se pola sata tako vuklo. Kao da je prošlo sto godina. Kao prvo, unutra su svi izgledali ... mladi ... Srednješkolci, u najboljem slučaju prva godina fakulteta. Kakva je bila glazba već sam rekla, ali za one koji to ne vole pa niti ne prate i nisu nikada doživjeli, samo da kažem da je to ona vrsta glazbe koja stane u grlu i od koje te nakon 10min doslovno boli želudac. O svom silnom dimu na kojem dj nije štedio da ni ne govorim ... cigaretni dim je naspram ovoga sinoć još ugodan :) I, naravno, neizostavan efekt - reflektor koji se brzo pali i gasi (oprostite mi na manjku tehničkog riječnika!) :) Imala sam osjećaj kao da mi je netko okrenuo oči na unutarnju stranu lubanje i pritiskao mi ih. Ne znam ... strašno sam se osjećala. Iznenadilo me to što na takvom mjestu zapravo nisam bila prvi puta... sjećam se onih proplesanih noći u srednjoj školi kad mi nije uopće bilo bitno kakva je glazba i kad mi je taj reflektor efekt bio totalno cool ... e pa, sad mi više nije ... na kraju sam ispala pravi party-braker ... i žao mi je zbog toga. Ali nekako preći preko same sebe mi je također bilo teško. Mogu samo reći da mi je jasno zašto su godinama unazad pojedini članovi društva radije sjedili na klupi okruženi snijegom i tome prigodnom temperaturom nego stajali u lokalu sa glazbom koja je (tada) njima stajala "u grlu" :)A možda je taj pokus partijanja završio kao propali zato što smo izišli žedni i ostali žedni ;) |
- 17:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||