Korak naprijed ...
22.11.2005., utorak
Bruxelles
Bilo je to podavno ... još dok mi je sestra bila tu :) Jednodnevni izlet u Bruxelles ili Brussels ili kako god :) Cijeli post bih mogla sreducirati na "razocarana" i/ili "bez veze" ... Ali evo, da vas pocastim kojom recenicom vise :) Sve što se ima vidjeti u centru glavnog grada Belgije i da čovjeka ne ostavni baš ravnodušnim je Grote Markt odnosno The Grand Place odnosno glavni trg sa zgradama iz 16./17. stoljeća. Sve ostalo je "vidjela, a sve i da nisam živjela bih dobro" :) Centralni dio Bruxelles-a ima još npr. znamenit kip koji se zove "Manneken Pis" i od kojeg čovjek zaista očekuje više. Naime, radi se o dečku koji piski. To je "velika" znamenitost ali je zapravo bez veze ... fontanica na vrhu koje je mali kip dečka i na leđima mu se vidi plastična cijev koja ide kroz njega pa kao da ispadne da "obavlja malu nuždu" :) Mislim, nisam ja ni očekivala da će kip "to" raditi za pravo, ali mogli su to i malo bolje zakamuflirati. A sve ostale "znamenitosti" vidi se na prije spomenutom trgu ... lijep je već sam po sebi, a ujedno turistima nije potrebno puno hodati jer je i sve ostalo na tom trgu. Tako vam se na nekoliko "kuća" nalaze kipovi poput lisice, labuda, muskarca. Naime, većina zgrada na trgu su bile kuće raznih "društava". Tako je zgrada s nazivom "Le Renard" (lisica) bila "centrala" galanteristima, trgovcima; "Le Cygne" (labud) mesarima ... u ovoj drugoj je kasnije bio kafić u kojem je Karl Marx držao sastanke Njemačke radne stranke. Na jednoj od zgrada je i kip muškarca s imenom Everard 't Serclaes koji je 1388., za vrijeme flamske okupacije, poginuo na tom mjestu. Ne znam zašto, ali prolaznici (i ne samo turisti!) uvijek prelaze rukom preko tog kipa, kao "za sreću". Stajala sam tamo neko vrijeme i promatrala ljude koji su to radili. Bilo je svakakvih. No, najviše mi se urezala u pamćenje jedna žena, očito nije bila turist, koja je doslovno stala i najozbiljnije prešla rukama preko obraza, prsa, ruku i koljena tog kipa. Bilo je nešto skoro religiozno u toj ženi. Jer ostali, većinom turisti, su prelazili preko kipa tek reda radi, smijući se "poganskom vjerovanju" u trljanje stvari za sreću. No, ta žena ... ne mogu ne reći kako me to podsjetilo na naše klanjanje križu prije Uskrsa, ljubljenje rana i dok neke žene ono "jadno" raspelo istrljaju do iznemoglosti ... ima nešto u ljudima što ih "tjera" na to da više vjeruju stvarima koje "vide" ... ikonoklazam modernog doba (?) - tu temu ostavljam vama na razmišljanje, ja se vraćam glavnom gradu Belgije. Oni koji vole muzeje, izložbe itd., sigurna sam, neće ostati ravnodušni. No, to na žalost i nije baš "zabava" za mene. Ipak, pametno je reći da su ulazi jedan dan u tjednu besplatni na više mjesta :) Ako se ne varam, to je srijeda, ali zaista moram priznati da nisam 100% sigurna. Šetajući naišli smo na nekoliko jako zanimljivo poslikanih zgrada ... Naravno, jedna od njih bila je poslikana belgijskim ponosom - Tintin and Snowy - likovima iz crtića, koji (ruku na srce) nije niš posebno, ali eto - to je njihov ponos :) Prošetali smo i tobože glavnom shopping ulicom ... Ilica je "bogatija" dućanima i veća / bolja nego ovo. Trg sv. Katarine s crkvom istog naziva je stari "trg ribarnica" gdje više nema riblje tržnice ali su oko trga samo riblji restorani. Moram priznati da mi je to sve izgledalo kao kineska četvrt ali prema vodiču to su restorani među boljima u gradu. Ipak, ja bih savjetovala da se probaju njihovi poznati i ponegdje odlični waffels. Naravno, NE tamo gdje savjetuje vodič :) Također je neizbježno probati pravu belgijsku čokoladu i pivo ... kojegod :) Ja preferiram "žensko" pivo od jabuke ili breskve ili extra trešnje :) Ipak, za zadnje tri stvari ne morate ići u Bruxelles, već samo pređite granicu i dođite u Belgiju - bilo gdje :) Eto, dragi moji, vidjela sam Bruxelles, ostala živa i meni dosta ... Sretna sam da ne studiram tamo, već sam maknuta 20ak km. Ujedno sam zaključila da i kad budem sama putovala po svijetu radije ću posjetiti gradove sa manje stanovnika nego obilaziti glavne gradove. Jer, manji gradovi imaju sve "tradicionalno" a redovito su ljepši, domaćniji i prije svega ne toliko nakrcani ljudima :) |
- 12:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||