Korak naprijed ...
05.11.2005., subota
Glazba u grlu
Ovaj tjedan mi je sestra u "gostima". Otkačena cura skroz na skroz, ali volimo se ... to je najbitnije :) Sinoć se pokušalo partijati ali nije išlo ... Ona voli house / techno, a ja to stvarno ne mogu ... I inače ne izgleda kao house / techno osoba ;) ali ipak :) Obišli smo sve kafiće tu na glavnom trgu (Oude Markt) koji se noću pretvaraju u mjesto za do-rano-ujutro-partijanje. I da stvar bude zanimljivija, u svakom od tih kafića je drugačija glazba - od rockerice, preko country i latino do house, techno scene. I od svih silnih lokala sa odličnom glazbom ona bi u house / techno. Grrr ... Ali ajde, rekoh, nema veze. Pa neću umrijeti od jedne noći provedene uz tup - tup ambijent. Ne sjećam se kada mi se pola sata tako vuklo. Kao da je prošlo sto godina. Kao prvo, unutra su svi izgledali ... mladi ... Srednješkolci, u najboljem slučaju prva godina fakulteta. Kakva je bila glazba već sam rekla, ali za one koji to ne vole pa niti ne prate i nisu nikada doživjeli, samo da kažem da je to ona vrsta glazbe koja stane u grlu i od koje te nakon 10min doslovno boli želudac. O svom silnom dimu na kojem dj nije štedio da ni ne govorim ... cigaretni dim je naspram ovoga sinoć još ugodan :) I, naravno, neizostavan efekt - reflektor koji se brzo pali i gasi (oprostite mi na manjku tehničkog riječnika!) :) Imala sam osjećaj kao da mi je netko okrenuo oči na unutarnju stranu lubanje i pritiskao mi ih. Ne znam ... strašno sam se osjećala. Iznenadilo me to što na takvom mjestu zapravo nisam bila prvi puta... sjećam se onih proplesanih noći u srednjoj školi kad mi nije uopće bilo bitno kakva je glazba i kad mi je taj reflektor efekt bio totalno cool ... e pa, sad mi više nije ... na kraju sam ispala pravi party-braker ... i žao mi je zbog toga. Ali nekako preći preko same sebe mi je također bilo teško. Mogu samo reći da mi je jasno zašto su godinama unazad pojedini članovi društva radije sjedili na klupi okruženi snijegom i tome prigodnom temperaturom nego stajali u lokalu sa glazbom koja je (tada) njima stajala "u grlu" :)A možda je taj pokus partijanja završio kao propali zato što smo izišli žedni i ostali žedni ;) |
- 17:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||