Korak naprijed ...
27.11.2005., nedjelja
1. adventna ...
Sve se nakupilo. Znam, da sam pisala "na vrijeme" ne bi vas sad opterećivala sa milijun tekstova, ali na sreću - ipak ih nije milijun ... samo dva ;)Danas je počeo advent ili došašće. Za sve one koji ne znaju što bi to točno bilo, za sve one koji znaju ali su po malo zaboravili i za sve one koji točno znaju - za one prve neka sljedeći tekst bude poziv, za one druge podsjetnik a za one treće prilika za traganje za greškama ;) koji god bili - uživajte :) S nedjeljom Krista Kralja (prošla nedjelja) završava "stara" crkvena godina i 1. nedjeljom došašća započinje nova. Tako je najjednostavnije reći da je došašće ili advent vrijeme u crkvenoj godini. No, ono što istinski obilježava to vrijeme i što ujedno i sama riječ "advent" znači jest dolazak. U tom razdoblju kršćani se pripravljamo na Božić i istodobno očekujemo Kristov dolazak na kraju vremenâ (Sudnji dan). Potrebno je istaknuti riječ "očekivati". Jer, ne radi se samo o (pasivnom) čekanju već je napose bitno iči u susret Onome, koji dolazi. I mi smo dužni prići Mu. Ne samo čekati da On dođe do nas. Ruku koja je pružena, potrebno je i prihvatiti. Smisao, sadržaj i bit adventa lijepo simbolizira i adventni vijenac. Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve češće ga nalazimo i na počasnom mjestu po kućama, u obiteljima, u različitim ustanovama, od vrtića do hotelske recepcije, na TV ekranu i u ilustriranom časopisu. Postavlja se na stol ili vrpcama objesi o strop. Može ga načiniti svatko sam, što je najbolja varijanta, ali i kupiti u cvjećarnici, na tržnici. Ima jednostavnih i raskošnijih, ali uvijek su to u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim vrpcama i - najvažnije - u vijenac su okomito utaknute četiri svijeće. One se pale postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. Ipak, adventski vijenac nije samo lijepi "cvjetni aranžman" u ogoljeno zimsko doba. Svaki od "sastojaka" vijenca ima duboko i bitno značenje koje se, na žalost, prečesto zaboravlja. Tako je krug simbol vječnosti, beskonačnosti; zimzelene grančice simbol života i nade; svijeće su simbol vjere koju svatko od nas treba nositi u srcu, srca koje poput svijeće izgara za druge i Drugog; postepeno paljenje svijeća je znak očekivanja, približavanja dolaska Kralja nad kraljevima; plamen nam govori o toplini i svjetlu koje dolazi te koje i mi sami trebamo nositi drugima i tako širiti drugima. Također, vijenac bi trebao okupljati ukućane, podsjećati ljude da netko i nešto dolazi. Bojim se da se sve ovo sve više gubi. Taj "gubitak" sama primjećujem ponajviše u tome što ljudi više uopće ne znaju smisao tih "detalja" koji su mnogo više od samo toga - detalja. Naime, sve je teže pronaći ljubičastu boju svijeća na vijencu i skroman, ne kičast, vijenac. Teško je pronaći mjesto gdje ne stoji jedan takvih "ukrasnih" vijenaca, na kojem se svijeće ne pale već stoji samo kao ukras. Priznajem, sama još nisam kupila vijenac. Možda nisam stigla, možda mi se nije dalo, možda... nije bitno... ali razmišljajući (neki će reći "tražeći opravdanje") shvatila sam da nije vijenac taj koji ovo vrijeme čini "adventom" već je to srce. Koliko je ljudi kupilo vijenac a danas nije bilo na misi? Koliko je ljudi kupilo vijenac jer im se svidjelo "to nešto" što prodaju tete na tržnici? ... Ne, nemam (još) vijenac, ali prva svijeća mi definitivno gori u srcu ... |
- 20:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||