Korak naprijed ...
07.10.2005., petak
Sa sjevera ... #3
Prva stvar koja me je izludila bilo je smece ... Neki bi rekli da sam "cudna biljka" zbog toga ali ipak, saslusajte me :) Kao (svaka) dobra drzava Europske Unije, Belgija smece reciklira. Nemam nista protiv toga, dapace - sve za nasu Zemlju. Cijenim ljude koji recikliraju ali mene pustite disati (iako od smeca vjerjatno uskoro vise necu moci ali to je neka druga prica) ... Da, ja ne recikliram. Ipak, ovdje moram. I dobro ajde - when you are in Rome do as the Romans' do. Organsko smece (kuhinja i vrt) ide u zelenu vrecicu, plasticna embalaza i tetrapaki idu u plavu, sve ostalo u smedu, papir i karton u kutije, malo i opasno smece (poput baterija, kozmetike) nosi se u za to namijenjene organizacije, a staklo se nosi u za to namijenjene kontejnere kojih ima tri u cijelom gradu... Kad ukucani smjeste svo to smece u za to namijenjene vrecice i sta god vec, ljudi koji kupe to smece dolaze tri puta tjedno i svaki put pokupe drugu vrstu smeca. Tako se organsko smece (koje brzo trune, smrdi i proizvodi male sitne musice kojih je u roku par sati puna kuca, a o mravima da ne govorim - iako ih neki drze za ljubimce ja ih ne preferiram!) skuplja po kuci cijeli tjedan. Ne bi to ni bio toliki problem da se zaista radi o "kucama". Problem je kad se zivi studentski, u maloj garsonijeri od 20ak kvadrata i kada sve te silne vrece razlicitog smeca zauzmu 1/3 tog ionako malog stana. Van tog problema stoji i to da u gradu ne postoje kontejneri u koje se to smece baca, vec ga se vecer prije skupljanja jednostavno iznese na ulicu. Ne bi ni to samo po sebi bilo problem da u gradu nema toliko studenata. i ne bilokakvih, vec pijanih studenata ... U jednom prijasnjih postova napisala sam koliko veselo zna biti pod prozorom ... E pa sad samo jos zamislite vrece smeca na cesti ispred zgrade i 3-4-8 pijanih decki (po mogucnosti obozavatelja nogometa) ... Da, to smece se u jutro kupi ne u vrecicama, vec sadrzajno dio po dio po cijelom trgu. Lagao bi onaj tko bi rekao da grad nakon takvog jutra (kad se kupi npr. organsko smece) mirise ... Ono sto zapravo jos dodaje tocku na i, kako bi se reklo, je to sto su te vrecice skupe (!). Belgijanci naime kupovanjem vrecica placaju sam odvoz smeca. No, ako svako domacinstvo mora imati tri vrste vrecica i svaka kosta od 5 do 7 € (male vrecice! - velike su i po 15€!) ... Racunajte sami. Ipak, ima nas i nekoliko pametnih, ekoloski neosvjescenih, financijski ugrozenijih studenata ... Ta vrsta "privremenog" stanovnistva odlucila je smece skupljati uredno i na dnevnoj bazi u male vrecice kakve se dobiju prilikom svake manje kupovine u svakom ducanu i tako napunjene vrecice baciti jednostavno u male kontejnere kakvi se nadu skoro pa na svakom uglu ulice i na svakoj autobusnoj stanici ... Problem rijesen, poglavlje zakljuceno :) ... psssst - neka ovo ostane medu nama ... |
- 20:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||