Korak naprijed ...
20.04.2005., srijeda
Postoje stvari ...
|
... koje se mogu dogoditi samo meni ... Prije dobar mjesec počela sam raditi u hipermarketu na blagajni. Čisto studentski - da započne štednja za jesenji odlazak. Naravno da se stvari na računu nisu još ni pomaknule. Stoga očekujem stanje "zelene grane" tek za mjesec/dva. No, nije to ni bitno. Nego, htjedoh reći - ima tamo neki tip. Fizikalac, građevinar s obližnjeg gradilišta. Svaki je dan u dućanu i kupi više manje iste stvari. Neke sitnice - 'aka' gluposti. I nije ni to bitno. (U biti nije bitno ništa, ali eto, čisto da nešto pišem :) ) Ono što je mene isprva nasmijavalo a sad me brine je to, da konstantno - SVAKODNEVNO - dolazi meni na blagajnu. I sa stava ozbiljnog "čudaka" prešao je na stav cerekajućeg "freaka". Prvo nisam obračala pažnju. Onda sam se jedva suzdržavala da ne prasnem u smijeh. A sad me to pomalo brine. Pitam se kad će preći na stav "čekam ju nakon šihta iz grma". Brf! Ne baš ugodna pomisao. Al dobro ajd. Vjerojatno je usamljen - došao jadan u tuđu zemlju služit kruh, daleko od kuće i poznatih ljudi :D Sljedeća stvar koja mi se jučer dogodila je ta da mi je na pola puta na fax, u jutro u 9h, jureći na pravo koje predaje "baba roga" muškog spola i nije pametno ni kasnit ni izostat, na sred centra - pukla cipela (tj. kopča na cipeli). Iako sam to nekako očekivala nisam baš mislila da će se to dogodit na sred ceste, među mnoštvom ljudi. Zaista postoje stvari koje se mogu dogoditi samo meni. No, dobro usred zla je to da me upravo ta situacija natjerala da prestanem razmišljati kako su te i one cipele dobre još za jednu sezonu i natjerala me da konačno odem u dućan i kupim neke normalne cipele za kišu ne gledajući previše na cijenu. I eto dobre prilike za potrošiti 300-tinjak kuna :) Zamislite pak kako je samo bilo hodati s cipelom koja pada ... Ajme meni, ajme meni ... Sram me i dok pišem ovo. Dobro da me nitko ne pozna. No, no - gotov nitko ;) Te su cipele otišle u smeće odmah u prvom kontejneru ispred dućana, a ostale za koje sam vjerovala da bi mogle još jednu sezonu, u smeću su se snašle čim sam došla doma. I tako sam ostala bez većine cipela :D Odoh odslušati još koje predavanje ... Bio bi red kad sam već na faxu :D |
- 09:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||