Jednostavno, volim te

Nitko drugi nije kao ti. Ti si svojevrstan, jedinstven, posve originalan i neponovljiv. Ne vjeruješ to, ali nitko drugi nije kao ti - odvijeka dovijeka. I svaki čovjek koga voliš nije nikakav običan čovjek. Iz njega zrači neobična privlačna snaga. I ti po njemu postaješ na neki način drukčiji. Možeš mu čak reći: Što se mene tiče, ne moraš biti nepogrešiv, bez greške i savršen, jer - ja te jednostavno volim.

Phil Bosmans




Korak naprijed ...

19.01.2005., srijeda

Krletka na ambonu

Jednom i negdje je živio jednostavan, dobar i drag seoski župnik. Na uskrsno jutro donio je u crkvu staru i prljavu krletku za ptice i stavio ju na ambon. Vjernici su u čudu gledali, a župnik je propovjedao: "Dok sam jučer šetao selom, ugledao sam dječaka kako mi ide u susret. U ruci je nosio krletku i u njoj zatvorene tri ptice koje su se tresle od straha i mraza. Zaustavio sam ga i pitao: 'Što to nosiš?'. 'Ah, to, stare ptice,' odgovorio je opušteno. 'A što ćeš s njima?' ponovno sam ga pitao. 'Nosim ih doma da se igram s njima,' mi je odgovorio. 'Gnjavit ću ih dok ne počnu čupati perje jedna drugoj. Radovat će me to.' Nastavio sam 'Ali prije ili kasnije će ti dosaditi. Što ćeš onda?'. Reče mi on 'Ne bojte se, imam ja doma i mačke koje ne bježe od ptica...' Na tren sam ušutio. 'Koliko novaca želiš za te ptice?' naposljetku sam pitao. Dječak je složio ramenima 'Ali što će vam te ptice? Obične stare, divlje ptice su. Ne pjevaju niti su lijepe.' Ponovno sam ga pitao koliko želi za njih. Dječak me gledao kao da sa mnom nešto ne valja, ali je konačno rekao svotu. Dao sam mu novce i dječak je otišao. Nakon toga sam odnio krletku, stavio ju na pod na kraju drvoreda i otvorio vrata. S nježnim udarcima po krletki istjerao sam ptice iz nje."
Tako su vjernici znali odakle župniku prazna i prljava krletka. No, župnik je nastavio propovjed:
"U jednom razgovoru sotone i Isusa, kad je sotona tek izišao iz rajskog vrta i bio veseo te se ponašao pobjednički, reče Isusu: 'Gledaj, upravo sam uhvatio svijet, pun ljudi. Napravio sam zanku i zavezao uzde. Nitko mi se više ne može odupirati. Sad ih imam sve.' Isus ga upita: 'I? Što ćeš s njima?' Sotona reče: 'Zabavljati ću se i igrati s njima. Naučiti ću ih kako da se žene i rastavljaju, kako da lažu i varaju jedni druge, kako da piju i psuju. Naučiti ću ih koristiti i izrađivati oružje te kako da se pobijaju. Zaista ću se imati čime zabavljati.' Isus ga pita: 'I što ćeš nakon toga?' Zlobno se smijući reče Sotona: 'Pobiti ću ih'. 'Što tražiš u zamnjenu za svijet?' upita ga Isus. 'A što će ti ljudi? Nisu dobri. Mrziti će te, progoniti i na kraju ubiti. Nećeš valjda kupovat takve ljude?' No, Isus upita još jednom: 'Što tražiš za njih?'. Sotona ga pogleda i reče: 'Sve tvoje suze i svu tvoju krv.' 'Dobro' reče Isus i plati cijenu."

Skupo nas je platio i preplatio ...

- 13:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Htio bih vam reći najdublje riječi,
ali se ne usuđujem.
Bojim se vašeg smijeha...
Htio bih vam reći najiskrenije riječi,
ali se ne usuđujem.
Bojim se da mi nećete vjerovati...

R. Tagore

Nekad sam mislila da sve mogu sama.
Da u dugim noćima, u tišini sobe,
uz mene nema nikoga.

Mišljah da moje planove ometaju ljudi,
da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije.
I to sve sama.
Potpuno.

Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava
kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi.
A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali
čvrste ovojnice stajao Gospodar.

Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem.
U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti.
Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo.
Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje.

Ali Ljubav nije mogla bez mene.
Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni.
Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti,
da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi.

Željana Kovačević