Korak naprijed ...
15.01.2005., subota
Kad smo već kod abortusa ...
... i ostalih moralnih i očito samo i isključivo Crkvenih pitanja ...Inače ne psujem, ali danas pizdim totalno ... Našli se ljudi pričati o zatucanim svećenicima i vjernicima a ne razlikuju Crkvu od crkve!!! Ljudi moji, o čemu vi to uopće pričate???!!! Abortus nije i ne može biti stvar slobodne odluke! Pa radi se o životu! O jednom biću! Stvar odluke bi bilo da li uopće sexati ako mi nije do trudnoće! Stvar odluke bi bilo da li koristiti samo kondome ili uz to i pilule i još pilulu za jutro nakon! Stvar odluke bi bilo ne znam ni ja više što, ali znam definitivno da stvar odluke NIJE da li ubiti dijete ili ne!!! Mogla bih ja još i još ali sam previše potresena pisanjem nekih blogera, a još više sa "urednicima" koji izvlače samo blogove koji pljuju i po Crkvi, crkvi i po ljudima koji su protiv abortusa. Iskreno sam zgrožena! Evo malo objektivnosti ... Svatko tko je ZA abortus govori o slobodnoj odluci i pravu žene, majke ... Pitam vas: a što je s odgovornošću?! Da, u nekim životnim situacijama, nekome će se abortus činiti jedini izlaz. No, što činiti kad se to "pravo" počne iskorištavati? Što činiti kad se abortus počne shvaćati kao jedno kontracepcijskih sredstava? Što činiti kad mlade djevojke počnu bezgranično sexati po raznoraznim party-ima bez zaštite tješeći se da ako se već dogodi trudnoća, ionako mogu pobaciti? Pa ljudi - tko će preuzeti odgovornost?! Iza svake slobode, iza svakog prava, nužno je potrebna odgovornost... Već samo radi ravnoteže. Tako funkcionira svijet. Tako funkcionira i priroda. Ravnoteža! Ne solite nam pamet pravdom, pravom i slobodom kad niste spremni progovoriti o odgovornosti! |
- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||