Korak naprijed ...
12.01.2005., srijeda
Četiri žene
Jednom davno, iza sedam gora i sedam mora, živio je kralj i imao je četiri žene. Četvrtu je volio više od svih. Kupovao joj dragulje i nakit, gostio ju najboljim tortama. Davao joj je samo najbolje od najboljega. Volio je i treću ženu. Uvijek ju je vodio sobom u susjedna kraljevstva i hvalio se njome. No, bojao se da ga jednoga dana ne ostavi i ode s nekim drugim. I drugu je ženu volio. Bila je uvijek ljubazna, pažljiva i strpljiva s njim. Uvijek, kad je naletio na problem, mogao joj se povjeriti i ona mu je pomogla preživjeti teška razdoblja. Prva je pak žena bila najvjernija od svih i ogromno je pridonijela blagostanju njegova kraljevstva. No. nju nije volio. Iako je ona njega voljela više nego ikoga, on za nju nije previše mario. Jednog dana kralj se jako razbolio. Znao je da se bliži njegov kraj. Razmišljao je o svom bogatom životu i zgrožen shvatio: "Imam četiri žene, no, kad umrem, biti ću potpuno sam." Pitao je stoga četvrtu ženu: "Volio sam te najviše od svih. Davao ti samo najbolje od najboljega i poklanjao ti svoju naklonost u potpunosti. Sad, pred smrt, hoćeš li poći sa mnom da ne budem sam?" Odgovorila je: "Ne dolazi u obzir!" i otišla bez riječi. Njen odgovor urezao mu se u srce poput oštrog noža. Ode stoga do treće žene te pita i nju: "Volio sam te cijeli život. Sad, pred smrt, hoćeš li poći sa mnom da ne budem sam?" Treća je žena odgovorila: "Ne. Život je predobar. Kad ti umreš, ja ću se ponovno udati." Sav u tuzi, pitao je i drugu ženu: "Uvijek si bila tu kad sam te trebao. Sad, pred smrt, hoćeš li poći sa mnom da ne budem sam?" No, i ona odgovori: "Žao mi je. Ovaj put ti ne mogu pomoći. Sve što mogu učiniti je pokopati te." Sav shrvan kralj ostade bez nade. Uto ču glas: "Ja ću poći s tobom i slijediti ti gdje god odeš." Kralj se osvrnu i ugleda pred sobom prvu ženu. Bila je mršava, neuhranjena i zapuštena. "Kad sam imao priliku trebao sam se bolje brinuti za tebe" reče kralj u tuzi. U biti imamo svi u životu četiri žene. Naša četvrta žena je naše tijelo. Bez obzira na to koliko truda uložimo u njegu i brigu zanj, ono će nas napustiti i umrijeti ćemo. Treća žena su imanje, položaj i bogastvo. Kad mi umremo, nasljeduju ga drugi. Naša druga žena su naši prijatelji i obitelj. Bez obzira na to koliko nas voljeli, s nama su samo do groba. I prva žena - ona je naša duša. Prečesto zapostavljana u težnji za bogastvom, moći i užicima. No, upravo ona - duša - je jedina koji će nas pratiti gdje god budemo išli. Stoga, njeguj svoju dušu, krijepi ju i čuvaj sada jer ona je jedina koja će te pratiti pred božji tron i ostati s tobom u vječnosti. |
- 19:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||