Korak naprijed ...
06.01.2005., četvrtak
Da li si kada stao i zapitao se:
Tko je prvi pogledao kravu i rekao: "Stisnuti ću one čudne, ružičaste stvari što vise i jednostavno popiti ono što iscuri" ...Tko je prvi rekao: "Vidiš onu kokoš? Pojesti ću ono što padne iz nje" ... Zašto je svjetlo u hladnjaku, a u zamrzivaču ga nema? Zašto ljudi pokažu na zapešće kad pitaju koliko ima sati, a ne pokažu na guzicu kad pitaju gdje je wc? Ako je kukuruzno ulje napravljeno od kukuruza, biljno ulje od biljki, od čega je onda baby ulje? Zašto imaju Alphabet song i Twinkle, Twinkle Little Star istu melodiju? Ajd, ajd - ne pjevaj sad, čitaj dalje .......... Tko je prvi donio odluku izvaditi vampe (želudac i još izgleda čudno), skuhati ih (a to smrdi gore nego što izgleda) i onda sve to još i stavio u usta i pojeo? Da li si primijetio da kad psu puhneš u njušku totalno poludi ili se u najboljem slučaju oblizuje, a kad ga voziš u autu stavi glavu kroz prozor? Si se ikad pitao zašto čitaš svaku glupost koju netko napiše (i čak ustraješ do kraja)?  |
- 10:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||