Korak naprijed ...
15.10.2004., petak
Humor
Neki ljudi ogorčeno rade samo za svoj prestiž. Smrtno ozbiljni, oni su ispunjeni jedino samima sobom. "Rintaju" za svoju fasadu.Kad čovjek to vidi, može iskreno takve zažaliti. Takvi postavljaju naglavce pravi red životnih vrijednosti. Zalaze u labirint u kojem se bezgraničnom, upravo znanstvenom pažnjom a bez imalo humora njeguje - sebičnost. Što pomaže protiv toga? Smijeh! Smijeh je zdrav. Brinemo li se dovoljno za tu stranu zdravlja? Smijeh oslobađa. Humorom popušta grč. Svijet odjednom izgleda drukčije. Mnoge stvari zbilja nisu tako silno važne. S humorom se možemo smješkati i vlastitim pogreškama. S humorom postajemo slobodni od pretjeranih briga koje nam u neke dane oduzimaju dah. S humorom naše se srce širi, osobito za ljude s kojima živimo pod istim krovom. Cvijeće nema ruku. Ono raste. Cvate. Cvijeće daje ono što ono jest: ljepotu i radost. Ono ništa ne grabi. Ništa ne uzima za sebe. Osim sunca. Ali sunce sja svima. Osobito ovo s grabežljivcima me podsjetilo na milijunaša... Sad je u najavi neki tip kojeg voditelj pita da kad bi umrli svi bližnji i on bi naslijedio miljune i milijune od svih njih, dal bi to bilo bitnije od toga da nema više nikoga. A on kaže da ne, ali se može dogoditi da ti umru svi bližnji a da ti ne dobiješ ništa. Po meni to nije ni normalno ni zdravo. Jer - mislim - da mi pomru bližnji baš me briga za lovu. Jer ona ne može nadomjestiti osmijeh mame i zagrljaj tate pa čak ni smotanost sestre. Ono što mene pila jest kad čovjek postane svjestan da puno toga radi zato jer se to očekuje od njega. Zato jer je netko drugi sretan ako ti budeš takav i takav. U tim situacijama definitivno se gubi onaj humor a o onom "ja" da i ne govorim. Lijepo je napisao (Šenoa?! - hm...) jedan tip : Budi svoj... Al to je fakat teško. Puno nas nekih strahova sprječava u tome. Osobito kad se nađe nešto super, savršeno, cijeli život traženo - ali - u pogrešno vrijeme. Ili prerano ili prekasno. Kako da se onda smiješ na svoje pogreške? Al kako bi rekla gospodica Spears - I don't need permission Make my own descisions That's my prerogative |
- 11:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||