Korak naprijed ...
01.10.2004., petak
Dosadno mi je...
Rekoh - malo ću piskarati. Imam šta, imam gdje  Kao prvo - da, skužila sam - pa ja cijelo vrijeme pišem "surviver" totalno pogrešno i NITKO me nije upozorio. Pa zar sam došla do toga da moram svoje gluposti sama skužiti? A joj  Ovak sam si mislila kak sam ja pametna i originalna  Dakle, dragi moji, kad budete pisali test iz engleskog, ne pišite "survivEr" ukoliko budete koristili tu riječ, već radije napišite "survivOr". Iako moram priznati - baš mi je glup taj "O". Nije mi nikako logično. Al dobro ajd. Sljedeći put i kad budem sigurna da nešto znam - radije ću pogledati u riječnik  Čovječe koja glupa emisija na A-kanalu (Slo Tv). Traje 2 sata i kao popularnog sadržaja alla trač iz svijeta filma i glazbe. Voditeljicu ne podnosim - iritira za pošizit. Od glasa do stasa.  Nego, sad tu vrte intervju sa Severinom već cijela dva sata ali ga kidaju po 5min Seve pa 20 min gluposti jer kao misle da će im to dignut gledanost - ajd, ajd, ja sam pala na foru, al ak se smijem opravdat - nema NIŠ drugo na tv u to vrijeme  Nego, htjedoh prokomentirati - ova "naša" Seve je baš cool. Cura je ono - jednostavna ... sa sela. Malo priglupa, al Bože moj, ajd se ti snađi na blic pitanjima pa na brzinu skontat neki cool odgovor. Al ipak - Seve, tečaj engleskog!!!  Najbolji dio ove cijele emisije je najava kad dolazi onih 5min intervjua. To je otprilike ovako: "Ostanite s nama. Slijedi Severina. Priznaje kako se zaljubila u Ljubljanu i kako su zadnji događaji njenog života bili bitni za neke promjene unutar istog. Govori o tome i tome, misli to i to." I sad mi kao naivni (čut ćemo nešto novo - my ass) čekamo to Severinino dubokoumno razmišljanje i ono glasi: "Priznajem - zaljubila sam se u Ljubljanu. Tu sam doživjela neke lijepe trenutke i lijepa iskustva koja su bila bitna za te neke promjene koje doživljavam u posljednje vrijeme. Radi se o tome i tome a ja vam o svemu mislim to i to." Dakle - to je prilog ... A zašto da čekam na to što će Severina reći kad mi već taj smotani najavljivač sve kaže. Al ajd - Sevin glas je miliji  A tek ovaj tip što ju ispituje. Ja ne znam kako ga ta jadna žena nešto kuži. Ja mislim da bi ga više kužila kad bi se tip prestao truditi pričati hrvatski jer priča samo srpski a i to je nešto polomljeno u nekim čudnim "osobama" i "deklinacijama" i redosljedima riječi. Pa stvarno bi ga više kužila kad bi pričao slovenski. Evo sad ga je pitala: "Šta si mislio s tim pitanjem?" Tip ju pita "Što Severina misli o ljubavi?" - već i pitanja (sva!) postavlja kao da ispituje neku njenu frendicu a ne nju osobno. A ona jadna (pozitivno ne jadna!) ne zna šta bi rekla pa ga pita - "Šta? O ljubavi prema mjesecu, suncu?". Ja ću šiznut. Boli me grlo i ne mogu se smijat a ne mogu se ni uozbiljit.  Eto, sad ću se malo iživljavat sa smilićima :)) A već je i pijana  Drži si čašu nečega što liči na šampanjac, smije se više i češče i pjeva "Isuse, volimo te". Sad ne znam tko je tu lud. Al ima i toga da je meni stvarno dosadno pa sam se okomila na jadnu curu i još jadnijeg "novinara"  Ajd dosta o njoj. Još da me tuže za klevetanje ili šta ti ga ja znam šta  Nego, još sam ja htjela obradit jednu temu. Aha - jučer sam, vračajući se od doktora, vozeći se s busom dugo, predugo, lijepo nabila slušalice diskmena na uši i zatvorila se neću vam reći u koji cd. Al je dobar. I slušam ga rijetko, rijetko - samo kad mi pukne. U početku nisam mislila ni da će mi se svidjet. Al je odličan. Za te rijetke prilike. I nije mi se nikad nešto tako dogodilo. Ono stalno smo učili na psihologiji kako se mladi, nadasve tineđeri, zatvaraju u taj neki svoj svijet upravo nabijajući slušalice na uši. No, tak sam i ja jučer. I full mi je odgovaralo. Bilo je već predvečer i vozili smo onak "prema suncu". Teško je opisati tako neki prizor. Doktor mi je dosta daleko, tamo negdje na selu. Pa smo prolazili pored neke ogrooomneee livade na rubu koje je ludnica. Al sve izgleda totalno mirno. Rijetka magla je bila malo iznad zemlje, a na drugom kraju šuma i stari grad. Naprijed, malo prije sunca, zgrade, visoke. Od sunca ih nisam vidjela jer su inače full ružne. A ovako su bile samo crne jer me sunce pikalo u oči. I sve je bilo nekako - lijepo. Totalno sam se zatvorila u tu neku spiku. U svoj svijet. A stihovi su išli i mogla sam kužit svaki od njih - I've seen you, I know you, but I don't know how to connect so I disconnect ... Ne mogu to opisati tako kako je stvarno bilo. Al je bilo - kao u romanu  Dosta gluposti od mene, zar ne?  A mogao bi netko napisati i pokoji komentar   |
- 19:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||