Korak naprijed ...
24.09.2004., petak
Dom
Da bi bio sretan, potreban ti je dom.Bez njega ćeš se izgubiti u labirintu života. Umoran - u domu ćeš naći smiraj. Kad ti život postane krut i hladan, u domu ćeš naći toplinu i naklonost. U domu je tiha, divna sreća, kakva se vani nikada ne može naći. Za dobar, udoban dom moraš se pobrinuti sam. Sam si odgovoran za sve one koji su s tobom kod kuće. Ne budi ravnodušna i šutljiva drvena klada, rob televizije, mučitelj koji stalno galami. Ne namještaj si kuću grešno skupim predmetima, nego dobrotom i srdačnošću i darovima vlastita srca. Neka svatko uz tebe bude sretan s komadićem neba iz tvoje ruke. Danas je valjda jedan onih dana - kad napišem već podosta teksta i onda slučajno nešto lupim po tipkovnici i sve ode u nepovrat ...  Nekoliko godina unatrag ne bih ni pomislila da mi je dom negdje gdje nisu moji roditelji. Vezana sam na njih. I na taj grad sam bila vezana. No, danas mi je dom tu, gdje sam ja, kod "susjeda". Volim ovaj svoj stančić. Sredila sam si ga upravo onako, kako ja volim. Nek se zna tko tu živi  .Sve smo sredili i za malu moje frizerke. Prošli smo vikend slagali ormar, krevet i stol od 17h do 01h. Bilo je zabavno  . Upravo sam uspjela saznati i da je mala primljena na željeni fax. A moram reći da je imala pri tom veeeeliiiikeee sreće  . Tako. To sam obavila. Šalim se ja kad pričam s ljudima u stilu da će me sad šišati do kraja života za badava. Ali - full se dobro osjećam. Imala sam vremena i volje i stvarno sam joj pomogla jer sam to jednostavno željela i mogla. Upravo sam primila poruku sa tri puta "hvala" i to mi stvarno više znaći nego bilo što drugo. Netko je negdje sretan i tome sam barem djelomićno ja pridonijela. Sretna sam Danas ću pokušati nešto smisliti da ne idem raditi. Glavobolja - treći dan  . Strašno me živcira s takvom glavoboljom slušati kako me ljudi šalju u sva moguća i nemoguća mjesta, a još me više živcira slušati kako telefoni zvone. Iako - i to mi je lakše od ovog bušenja koje traje iznad moje glave već dobar mjesec. Očito gazda nema baš puno u glavi... I to baš ovaj mjesec. Ispiti - ferije - baš ga briga. Mah - baš mi neće neki gazda i glavobolja pokvariti dan! A ni ova kiša! Ne dam se danas!  Večeras idem doma, k roditeljima  - doma . U jutro ću na šišanje. Čisto da uhvatim malo svježine za početak nove radne godine  . Mama ima rođendan sutra. Idemo ju izljubiti  Toliko od mene valjda. Za danas. Eh da - tako bim htjela imati The Sims (2nd edition). Kak mi je komp otišao u klinac otišla je i kompletna The Sims (stara) postava  . Al ove igrice za komp su taaakooo skupe! (u nadi da će se naći netko i napisati u komentar: "Ma ne brini, ja ti to mogu srediti"... bilo tko ) Pozdrav svim ljudima dobre volje na ovaj kišni dan. Al ne izostavljam ni one koji su danas nekako down ili u depri. Glavu gore - iza kiše dolazi sunce, a možda nam se posreći pa bude i duga  |
- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||