Korak naprijed ...
13.09.2004., ponedjeljak
Sreća drugoga
Stvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. Budi kao dijete: jednostavan, spontan, radostan. Ne budi bačva puna problema. I ti si kadar smijati se. Otvori se kao što se cvijet otvara suncu. Pokušaj svaki dan iznova voljeti ljude oko sebe. Pokušaj u tišini vidati rane ljudima koji plaču, koji su očajni, iako možda svoju bol kriju iza srdačne maske. Daruj malo ljubavi i onima koji su premalo voljeni. To je divno. Sreća drugoga u tvojim je rukama. Pokloniti sebe drugome nije jednostavno. Ali pokušavati, svaki put iznova - to je ono što je potrebno. Pokušavati "biti tu". Jučer, kad smo stigli u Zg, Ana je bila neuhvatljiva. To je "njen" grad. Tamo su njeni. Mobitel joj je neprestano zvonio, a kad nije, tad je ona zvala. Želim reći da ima nevjerojatno širok krug prijatelja i jako bogat društveni život. Šalili smo se na račun njenih poziva i razgovora, ali duboko u srcu, čeznula sam za takvim krugom prijatelja. Iako, mislim, ja nisam takav tip. Bilo bi mi naporno imati toliko prijatelja. Jer prijatelj je obveza. Biti dakle jednostavan, spontan i radostan - nisam uvjerena da kod mene prolazi. Ja sam prije svega komplicirana. Poznajem ljude koji su nevjerojatno proračunani u svakoj riječi. A poznajem i ljude koji su radosni zbog krivih razloga. Srdačna maska... Zapravo o sreći drugoga ne mogu govoriti s osobnog stajališta ... Ja prva nisam naučila kako vidati rane drugima i kako darivati ljubav i kako davati tu sreću koju drugi trebaju od mene. Ja prva to ne znam. I upravo zato, jer sam sigurna da nisam jedina, gornji je tekst potrebno isticati i ispisivati više puta... A ako misliš da se taj tekst ne odnosi na tebe, ako misliš da si ti savršen na tom području, skini tu srdačnu masku i potrudi se jače, više i bolje. |
- 09:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||