Korak naprijed ...
08.09.2004., srijeda
Jedni drugima ulijevati pouzdanje
Previše je nasilja u svijetu, previše nasilja među ljudima. Velike sile mogu dignuti svijet u zrak, dovoljno im je zapaliti fitilj. Ranije su posljedice ljudske gluposti i kratkovidnosti bile ograničene tehničkom nemogućnošću. Danas su te posljedice porazne. Nastao je velik jaz između čovjekova tehničkog napretka i njegova moralnog razvoja.Krenimo novim putem. Ulijmo nadu jedni drugima. Jer nada postoji. Sunce se ne umara, ono izlazi svakog jutra iznova. Još se rađaju djeca nasmijanih očiju. Ima još puno ljudi kojima kuca srce u grudima. Ulijevati jedni drugima nadu znači: ulijevati jedni drugima život. Ulijevati jedni drugima nadu znači: osjećati se odgovornima jedni za druge. Gdje može ponovno procvasti jedan cvijet, tu će jednog dana biti tisuću cvjetova. Istinskoj su radosti korijeni duboki: ona raste iz duha ljubavi koji poput plamena prelazi od srca k srcu. Pogrešno je misliti da mi, pojedinci, ne možemo pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna. Pogrešno je misliti da su događaji koji potresaju svijet problem onih koji ih uzrokuju i problem onih kojima su te strahote namijenjene. Sitnice život znače. Misao, molitva, upaljena sviječa, suosjećanje... prvi su koraci. Do boljeg sutra. |
- 15:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||