Korak naprijed ...
01.07.2004., četvrtak
položila
Zadnji. Još dva u 9. mjesecu. Slijedi dugo očekivani i itekako zasluženi odmor. 3-5 dana (zavisi kad me mama pusti iz svojih šapa) na moru i onda se vraćam. Skok do Čateških ili Šmarjeških će me oporavit od mora. Pa skok do aqualand-a u Italiji će ove godine biti vjerojatno moguć. Gardaland sam već prorešetala ove godine pa se neću tamo još vračat. Aqualand stoji za sada. Onda opet oko rođendana malo doma. Pa opet nazad. Ah, vidjeti ćemo. Sad sam se konačno smirila što se tiče tih nekih velikih planova. Sigurno će biti sve ok i "usput".  Idem se sad bazit na skidanje mjuze koja će mi praviti društvo sutra popodne na vlaku pa na busu. Nadam se samo da neće biti paklena gužva, iako sam sigurna da će biti. No, do sada mi je uvijek uspjelo naći neki kupe za koji "common people" ne skuži da je prazan pa se ja uvalim i zagrnem zavjesu da imam svoj mir  .Vruće. Odoh pod tuš. Gledat Shreka (1 - da prenovim znanje za 2. dio)  i tamanit sladoled. Nalazi su mi jučer došli ok  (hvala Bogu) pa ću sad malo odmarat od svih silnih "dieta".Lijepo ljeto svima, svima, svima   i puno  |
- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||