nedjelja, 19.10.2008.
vratila sam se s kave koju sam večeras ispila s jednom dragom prijateljicom s kojom sam se, zbog raznih okolnosti, gotovo pa i prestala viđati. s obje strane je uslijedilo ono glup pitanje pa kaj ima novog kod tebe? a šta da ti kažem nakon što se sto godina nismo vidjele. ništa, ispričala sam joj sve u kratkim crtama. i sad mi je nešto postalo jasno-moj život nalikuje na sapunicu. i previše rekla bih.
newsflash - živjeti sapunicu je prejebeno. jer više ne plačem, sad se samo smijem i nasmijavam. da i ne govorim koliko mi je zabavno istraživati granice vlastitog srama!
teško da ću ikada biti jedna od onih dragih, simpatičnih slatkica koje zločesti dečki imaju za cure, ali zato znam da sam ja ta koju vani gledaju i žele i s kojom bi se rado zabavili da imaju malo manje morala i puno više muda. neće meni nitko uskratiti užitak imanja totalno sjebanog ljubavnog života!
- 21:55 -
utorak, 07.10.2008.
Genug ist genug
Dosta je bilo. Ne samo da nam je država u sranjima,nego su i naši životi postali isprazni i pasivni. Razočaranja su nam svakodnevnica, zbog vrlo vjeroatno prevelikih očekivanja. K ispija kavu koja ima okus po člankonošcima a ja sjedim u svom prljavom domu i primijećujem sve zapleteniju paukovu mrežu koja se prostire po dnevnom boravku. Raskvašena sam kao nikad a sise mi vise na nekako neukusan način. Zapostavila sam se. Život mi je neuredan baš kao i moj mali dom. Kava je postala moja utjeha, jer kako bih inače preživjela ovako duge i isprazne dane? Danas kava ima okus po štrigama, onim ljigavim rogatim kukcima.
Kad je K došla k meni, legla je na sofu i odlučno rekla : Dosta! Ne mogu više ovako! Gade mi se ljudi, određena manjina koja nam je postala opsesijom. Svaki dan pričamo o njima, njihovim kurčevima, i njihovim curama.
Što sad? Kako dalje? Odakle krenuti? Nije da su nam domovi nestali u oluji opasnog Tsunamija, i nisu nam pobili obitelj i ne zamaramo se zagorčevom presudom... Jedino što nas brine je manjak seksa i pasivnost današnjih muškaraca.
Tko je koga i zašto izjebao i zašto su prekinuli? Oni su zajedno? ali bili smo vani u petak i...
Muzika je pred nama, toliko dobrog rock'n'rolla i toliko pive na šanku. A gdje je ljubav? -pita K. Ljubav nas sigurno ne čeka za šankom omražene birtije. Između krikova simpatične i lajave konobarice ili pak arogantnog konobara britkog jezika.
Nije više važno koji je dan, važno je tko je bio tamo, tko je viđen i koga smo vidjele. To je stvarno ono što mi želimo u životu, koja ambicija- biti viđen! Vidjeti! Sliniti i kukati istodobno. Joj joj life, oh life. Bring him to me, show him my prosperous vagina. Who's the man?
Saša, Tibor, Zizi, Fireman, Partner, Šparoga, Bodyguard... Prolaznici u našem svijetu, sigurno ne terminali.
Goodbye my lovers, vrijeme je da se krene!
- 12:29 -
nedjelja, 05.10.2008.
nevjerojatan lik
ovaj vikend su se neke stvari okončale. for good, bez previše razmišljanja i nadanja iznimci. sick and tired. iz situacije ovaj put nisam izašla posrana i lišena poštovanja. pokazala sam slabost i ogorčenost ali se na kraju postavila above it. ja iz toga mogu samo izaći jača!
ostatak večeri prijateljica i ja provele smo sa sašom. saša je čisti seks. čovjek pred kojim ne možeš obuzdati svoje primarne nagone. zbog kojeg ćeš se u pola noći buditi iz sna vlažne vđajne. pa makar smo se do te večeri znali samo površno i bili na bok-bok, izlazak je bio neobično dobar. nabijeno emocijama i nezasitnom željom s moje strane, atmosfera pijana i raskalašena, zajebancija kao da smo frendovi godinama.
danas mi se to sve čini kao san u nekoj mutnoj projekciji. prečudne situacije!
koji pogled, s pljugom u ustima, uzbuđenje koje je u meni pobudila njegova prisutnost....mmmm..nevjerojatan lik.
totalno seksi a meni totalno totalno nedostupan...
- 20:01 -