nedjelja, 20.01.2008.
Rasplet u moju korist
Nazire li se to neka svijetlost na kraju mog ljubavnog tunela? Da, stariji i zreliji tip ipak je pobjedio.Ima manire i pokazuje interes. Zapravo mi je on jedini preostao nakon što me ptica selica napustila. Mali se prestrašio.Jesam i ja blesava, petljam se s vršnjacima.Sad znam zašto to prije nisam radila. Morala sam se ja ipak osobno uvjerit u to da su dvadesetogodišnjaci zeleni k'o zelembači i da zaista ljubavni čin pretvaraju u petardu umjesto u vatromet.
Eto, naučila sam nešto novo:
a) Frajeri koji izgledaju posebno frajerski zapravo nisu pravi frajeri.
b) Pubertet kod muškaraca traje do najmanje 25. godine.
c) Ne ulazi u ozbiljne razgovore s ljudima koji nisu dorasli tome.
d) Najbolji ljubavnici smisao za ljubovanje imaju u sebi, prirođen.
- 22:08 -
utorak, 15.01.2008.
don't sing along or you'll get what i got.. tako pjeva mili pete, mora da čovjek ima sličnih konfuznih perioda. bolje da ugasim komp prije nego i ja počnem slat pošiljke iz srca mizerije!
i dajte ljudi lakše malo, mob će mi eksplodirat od silnih poruka koje dobivam!!!
- 21:24 -
konfjuzd
meni više stvarno ništa nije jasno. može li mi itko objasniti što se to dovraga događa? kao ja sam ta koja previše analizira i razmišlja! ne, nemam inspiracije za neakav dubokomudri post, samo jedna odluka: gotovo, odrićem se muškaraca za vazda, hvala i doviđenja, samo me zbunjujete i živcirate! dabogda položila sve ispite ako na ovom blogu više ikada nikne post posvećen mužjaku hahahahahaha!!!
- 08:49 -
subota, 05.01.2008.
Zašto misli ne mogu provesti u djela
U mojoj glavi je ludnica. Toliko je opterećena mislima da mi uzrokuje smetnje na ostalim organima, dijelovima tijela.
Ne, mene ne boli glava od razmišljanja, mene boli sad i želudac od nervoze i ne mogu jesti jer osjećam pritisak i gnjevnost u trbuhu.
Nije zbog muškaraca. Sad je razlog mojim psihičkim mučninama opravdan- proganjaju me misli o neostvarenim snovima, o tome znam li uopće koje su moje životne strasti, koliko mogućnosti zapravo mogu iskoristiti, koliko stvari sam napravila i koliko sam stvari mogla napraviti u životu. Evo i mene u pubertetu. Što ću sa svojom karijerom? Ima li moj bitak na ovom planetu smisla? Koja je moja uloga? Gdje se vidim za 10 godina? Samo pitanja na koja odgovore ne znam.
Budem svirala, budem pjevala, budem pisala, plesala, podučavala, putovala, analizirala, savjetovala i otkrivala sva čudesa ovog svijeta. Budem sve. Imam sto ruka, nogu ,glava i sto života. Sve ja budem, jednom.
Čime se ja zapravo bavim? Imam jednu aktivnost izvan onih obvezatnih. Što me zanima? Apsolutno sve (osim sporta u neku ruku).Kad ću ja krenuti sa ostvarivanjem svojih snova i mogu li ja to sve zaista?
Slabo mi je. Nemam snage ni za što.
Motivacija, come and find me! I need to express myself in some way.
- 18:33 -
četvrtak, 03.01.2008.
Koncinitet
Dok Kri leži raskalašeno na krevetu i gricka svoje nove seksi gaćice ja ću se pozabaviti nekim unutarnjim grickanjima u svojoj glavi.
Opet čekam. Gdje mi je onaj entuzijazam od jučer?
Ako poduzmem nešto, bit će da sam nestrpljivo akarakterna, ako pak ne poduzmem ništa, bit će da nisam dovoljno odlučna što je također odrednica akarakternosti.
Ja sam akarakterna u svakom pogledu.
Nakon cijelodnevnog druženja s kolegicom Kri ,do izražaja dolazi naše međusobno podupiranje u očajnim potezima. Tako nam je objema lakše.
Puka spontanost je ono što nas definira. Labilnost je ono što nas je povezalo. Povodljivost je naš imperativ.
Istina je da smo donedavno čeznule za uklapanjem čvrstog karaktera u naše ljušture osobnosti. Priznajemo da smo se bojale reakcija okoline jer smo neprestano plivale u govnima za što možemo kriviti upravo taj naš akarakter.
No, je li krivica na nama koje gnojidbom činimo dinamiku vlastitih života plodnijom?
- 17:27 -
srijeda, 02.01.2008.
Zovem se hedonistom
Moram se nadovezati na prethodni post. Jesam li popustila svojoj požudi? Bila sam akarakterna? Kamo me to dovelo? Postoji li cilj?
Nema cilja, ljudi moji. Zar nije čar u iskušenjima? (i popuštanju inim?) Život je putovanje i bit je u tome da staneš na svakoj stanici i popiješ vode sa svakog izvora (ima li ovo biblijski prizvuk). Pokupiš ono što ti se nudi.Isprobavaš. Otkrivaš preferencije. Boriš se za ono što te privlači kako bi to isprobao.Tvoja požuda je vodilja. Tvoja strast je benzin, gorivo. Tvoji osjećaji su kapljice na limenci coca-cole. Odlaze u vjetar, a sa svakim otvaranjem nove limenke dolaze nove, svježe kapljice koje će se opet osušiti, nestati u vjetru...Ovisi o vremenu.
Mislim da sam jednostavno GLADNA ŽIVOTA I ŽEDNA STRASTI !
Je li ovo opis koji se može uklopiti u definiciju hedonista? Znači li to da su hedonisti zapravo akarakterni?
Što im možemo zamjeriti? To što uživaju? To što nemaju granice?
Što su to dovraga granice?
Hedonism is the philosophy that pleasure is the most important pursuit.
Zovem se hedonistom.
- 22:49 -
mi smo bez okova!
čini se da kolegica i ja priskačemo pisanju postova uglavnom kad smo u nekom gadnom fafu. eto, ja nisam u fafu danas, uglavnom zbog toga što se ništa spešl nije desilo a i obećanje samoj sebi da u ovoj godini neću padat u kome jer mi se muške svinje ne javljuju mi zabranjuje bilo kakvo loše osjećanje. ha da. dobro da sam shvatila da bih se trebala orijentirati nekim u životu bitnijim ciljevima, primjerice faksu. na koji sam gotovo zaboravila da ga pohađam. buđenje. vraćam se među svjesne i normalne. kako mi je drago što je završila sva ta strka oko nove godine i što se sada napokon mogu psihički odmoriti od svega. što se tiče dočeka, nadmašila sam samu sebe. da nemam toliko godina koliko imam, pripisala bih to pubertetu. nosce te ipsum! heh heh, da drolja sam, bravo ja. prestanak s opijatima i porocima na bar nekoliko mjeseci, eto još jedna od novogodišnjih odluka. sad čekam proljeće na steperu, s knjigom u ruci i zdrave jetre! misli orijentiranih strogo faksovskim kolegijima, daleko od tipova, maženja, pusa a pogotovo seksa. kad malo bolje razmislim, najbolje bi bilo da svi tipovi odjebu od mene da imam svoj mir! (da, naime ja sam jedna od onih koje od silnih uleta, frajera oko njih i izjava ljubavi ne mogu disati, ah lucky me)
imamo deficit postojanih uvjerenja i dosljedna ponašanja iliti karaktera! brk, naježim se na tu riječ. rasprava: jesmo li svi rođeni s tom društveno poželjnom manom, je li ona rezultat odgoja, okruženja, nekih vlastitih uvjerenja i zrelosti ili su ipak svemogući geni u pitanju?? ili još bolje pitanje, što će mi to uopće??? nije li čovjek bez karaktera, tzv akarakter puno bolja osoba jer je nesputana društvenim normama i moralom? slobodoumna, free like z wind, možda ipak samo rob svojih oh tako slatkih tjelesnih užitaka??? da rekoh! DA!!! ja sam karakteropat i ponosna sam na to!!!!!!!!!!!
najdraža moja kro, prihvati ovaj pokret ka slobodi, odvaži se, primi me sutra na kavi za ruku, zaviri duboko u svoju nutrinu i prihvati činjenicu da smo mi ipak ispred svih!!!!!!!
- 21:59 -