Moram se nadovezati na prethodni post. Jesam li popustila svojoj požudi? Bila sam akarakterna? Kamo me to dovelo? Postoji li cilj?
Nema cilja, ljudi moji. Zar nije čar u iskušenjima? (i popuštanju inim?) Život je putovanje i bit je u tome da staneš na svakoj stanici i popiješ vode sa svakog izvora (ima li ovo biblijski prizvuk). Pokupiš ono što ti se nudi.Isprobavaš. Otkrivaš preferencije. Boriš se za ono što te privlači kako bi to isprobao.Tvoja požuda je vodilja. Tvoja strast je benzin, gorivo. Tvoji osjećaji su kapljice na limenci coca-cole. Odlaze u vjetar, a sa svakim otvaranjem nove limenke dolaze nove, svježe kapljice koje će se opet osušiti, nestati u vjetru...Ovisi o vremenu.
Mislim da sam jednostavno GLADNA ŽIVOTA I ŽEDNA STRASTI !
Je li ovo opis koji se može uklopiti u definiciju hedonista? Znači li to da su hedonisti zapravo akarakterni?
Što im možemo zamjeriti? To što uživaju? To što nemaju granice?
Što su to dovraga granice?
Hedonism is the philosophy that pleasure is the most important pursuit.
Zovem se hedonistom.
Post je objavljen 02.01.2008. u 22:49 sati.