subota, 25.11.2006.

strajk prosvjetara

e, ekipa moja, sad cu ja pisat malo o strajku. dakle, nasi dragi prosvjetari strajkaju. dobro. nek strajkaju. zele vece place, odnosno da im se isplati zaostatak od 21% za placama u privredi. sve je to kul. mi dolazimo u skolu da bi nas poslali doma. i kad nasi prosvjetari dobiju sta zele onda cemo mi, ucenici, koji smo pokazali svoju dobru volju i dosli u skolu misleci da ce bit nastave, morati to nadoknadjivat. dakle, oduzet ce se od nasih praznika, nasih odmora, da bi nadoknadili to sto PROFESORI nisu tili radit. sad... ne znam za vas ostale, ali meni se to bas i ne svidja.
zapravo, ne svidja mi se ni cili ovaj strajk opcenito. do kraja polugodista ima jos misec dana. ja osobno nemam ocjenu iz nekoliko predmeta koje imamo samo jednom tjedno. i to ne samo ja. ostatak mog razreda (dakle, njih 25) ili nema ocjenu iz tih predmeta, ili je negativna. naravno, ima njih par kojima je pozitivna. ali vise nas je s negativnom ili bez ocjene. za sad imamo 3 dana nadoknaditi. racunajuci ponediljak 4. a nije bas da imamo vremena da to nadoknadimo. jos ako nastave strajkati, imat cemo i vise. dakle, na kraju polugodista ce biti vise negativnih ocjena iz nekih predmeta. zapravo, ocjene opcenito ce biti slabije, jer nece biti vremena da se poprave, podignu, poboljsaju. znam, sad svi sigurno mislite, 'pa sta niste ranije mislili o tome, sta ranije niste poceli ucit vec morate sve u zadnji tren?' ali... u mojoj skoli (obrtnicka skola split) u razredima u prosjeku ima po 35 ucenika. tesko cete naci razred s manje ucenika. mi opticari smo iznimka. dakle, profesori i ovako nemaju vremena da sve ispitaju i odrade cijeli program po planu. ovaj strajk ce sve poremetit, i nece donit nista dobro ucenicima. profesori ce dobit vece place, a ucenici krace praznike. a kolko krace, to sve ovisi o nasoj vladi.

25.11.2006. u 12:44 • 3 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.11.2006.

I enjoy life. I think I'll enjoy death even more.

evo... udostojila sam se napisat novi post... ali ne da mi se bas pisat puno... al eto, nea veze... ovo je cisto da znate da sam ziva...
evo vam par stvari iz crne kronike...

Ocevidom je utvrdjeno da je u prekjucerasnjem pozaru u sibenskom zaledju, kada je izgorjelo trideset hektara sume i niskog raslinja, postradala i plantaza s jos neutvrdjenim brojem sadnica indijske konoplje. M.J. (24), nezaposleni KV konobar iz Vodica, za kojega se osnovano sumnja da je vlasnik plantaze, a koji se u vrijeme pozara zatekao medju biljkama koje je poskrivecki posadio i njegovao, sada je smijesten na Psihijatrijskom odjelu Sibenske bolnice. Operativna obrada nad M.J. ce se provesti cim se on prestane cerekati.

D.V. (66) zaposlenu u javnom nuzniku na pulskom autobusnom kolodvoru, policija je jucer privela zbog sumlje da je pocinila tezak prijestup iz oblasti gospodarskog kriminala. D.V. je, naime, vec stanovito vrijeme malu nuzdu, umjesto kunu, naplacivala kunu i pedeset lipa, dok je za veliku nuzdu uzimala tri umjesto dvije kune. Poskupljenje od pedeset posto, dakako, nije ucinjeno ni u dogovoru s Gradom, vlasnikom nuznika, a niti je konzultiran njegov koncesionar, poduzece Sranje d.o.o., nego je D.V. samoinicijativno povisila cijene usluga i razliku trpala u vlastiti djep. Nadleznima je sve to postalo sumnjivo kada je D.V. pocela dolaziti na posao najnovijim mercedesom S klase i govoriti o ljetovanju na Ibizi.

Pred Okruznim sudom u Splitu jucer je pocelo sudjenje M.P. (38) iz Prolosca Donjeg pokraj Imotskog, koji je, prema optuznici, u veljaci ove godine preko granicnog prijelaza Vinjani Donji htio prosvercati sest kineskih gradjana. Zanimljivost je da je M.P. vec osudjivan zbog istog prijestupa, kada je prije dvije godine, preko istog granicnog prijelaza, pokusao ilegalno prevesti nekolicinu Iranaca. Upitan zasto je s Iranaca presao na Kineze, M.P. je, ekluzivno za nas list, kazao: «Kinezi su sitniji. Vise ih stane u gepek».


U procesu protiv R.C. (44), koji je oglasavao i pouzecem prodavao «krasne grafike bana Josipa Jelacica po popularnoj cijeni od stotinu kuna», jucer je na Zupanijskom sudu u Zagrebu svjedocio sudski vjestak, povjesnicar umjetnosti dr. Silvije Penezic – Kurvitzcky. Dr. Penezic – Kurvitzcky u svojem je svjedocenju istaknuo kako novcanica od dvadeset kuna, unatoc tomu sto vrijedi pet puta manje od svote koju su neki za nju dali, doista sadrzi portret bana Jelacica, doista bi se mogla smatrati grafikom i da je u tome smislu oglas R.C. bio sasvim istinit.

...bacio bombu na cestu kojom je u tom trenutku prolazio zglobni autobus gradskog prometa. U strahovitoj eksploziji sest je osoba lakse ranjeno, dok se lijecnici jos bore za zivot dvojice. Pocinitelj se pola sata nakon nesrece sam predao u policijskoj postaji broj tri. Rijec je o S.B. – u (44), kovinotokaru iz Sibenika. Upitan zasto je bacio bombu, S.B. je kazao da ne zna sta mu je bilo, da se iskreno cudi svom postupku i da ce se svakako potruditi da se to vise ne ponovi.


sto je muskarac bez brkova -> the book


deprimirani server... a jaaadan

13.11.2006. u 22:51 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 01.11.2006.

daklem... ovaj... imam jednu losu vijest... vlasnica bloga tears and broken smile je umrla prije cetiri dana. nakljukala se tabletama i umrla. posto sam ja nju poznavala osobno, mogu slobodno reci da je bila jedna od boljih osoba koje sam poznavala. uvik bi me saslusala, pokusala mi pomoc i sl... a sad je vise nema. stvarno ce mi falit. mislim, njen zivot nije bija lagan. stara ju je maltretirala (psihicki i fiz7icki), i utjehu je nalazila u svom drustvu. i nadam se da sam joj ja barem malo pomogla. sprovod je bija jucer. njena stara je to rijesila po brzom postupku. a bilo je dosta svita. stvarno mi fali... navikla sam bar jednom tjedno otic s njom na kavu, zajebavat se, ismijat se, podjebavat nadobudne goticare i tako to... a sad vise nemam s kim. u ovih 7-8 miseci sta san ju poznavala, otvorila sam joj se vise nego nekim ljudima koje znam cili zivot, i poznaje me bolje od vecine ljudi. imale smo tolko toga zajednickog, slicnu proslost, slican zivot, slicne glazbene ukuse... sad... znam da ona ne bi tila da vamo pisem sentimentalne gluposti, pa i necu. ali reci cu jos samo ovo: ona je bila predobra osoba za ovaj svijet.

osmi putnik- čopor ide u raj

Kada nanjušiš kraj
I kada progledaš
Sklopljenim očima
Kada padnu mostovi
Kada niknu korovi

Čopor ide u raj

Čopor ide u raj
Nebo vjeruje suzama griješnika
Spali sve do temelja
Ustani iz pepela
I zapjevaj
Ne idi mal ne idi mal
Pod zvijezdama
Dušom čopora

Noćas pođi na put
Noćas snovi nisu utijeha ranama
Ne oprosti nikome
Slijedi svoje zakone

Čopor ide u raj
Nebo vjeruje suzama griješnika
Spali sve do temelja
Ustani iz pepela
I zapjevaj
Ne idi mal ne idi mal
Pod zvijezdama

Samo jedan je put
Oko za oko zub za zub
Nika ne idi mal nikad ne idi mal
Čopor ide u raj

01.11.2006. u 23:20 • 9 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Travanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (6)
Srpanj 2006 (4)
Lipanj 2006 (14)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (4)

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Ph-nglui mglw'nafh Cthulhu R'leyh wgah'nagl fhtagn

'Niti ne treba misliti da je čovjek najstariji ili posljednji od gospodara Zemlje, ili da obični život i njegova tvar hode sami. Stari bijahu, Stari jesu i Stari će biti. Ne u prostorima koje mi znamo, već između njih. Oni hode, svečani i drevni, nedimenzionalni i za nas nevidljivi. Yog-Sothoth zna vrata. Yog-Sothoth je vrata. Yog-Sothoth je ključ i čuvar vrata. Prošlost, sadašnjost, budućnost, sve su jedno u Yog-Sothothu. On zna gdje su se Stari probili u davnini, i gdje će se Oni opet probiti. On zna gdje su Oni hodili poljima Zemlje, i gdje Oni još njima hode, i zašto Ih nitko ne može vidjeti dok hode. Po Njihovu mirisu može čovjek nekad znati da su Oni blizu, ali Njihova lika čovjek ne može spoznati, osim samo u crtama onih koje su Oni začeli čovječanstvu; a od tih ima mnogo vrsta, što se po obrazu razlikuju od čovječjeg vjernog eidolona do onog oblika nevidećeg i nestvarnog koji je Oni. Oni hode neviđeni i zli po onim samotnim mjestima gdje su Riječi izgovorene i Obredi urlani kroz njihova Razdoblja. Vjetar blebeće Njihovim glasovima, a zemlja mrmlja Njihovom svijesti. Oni iskrivljuju šumu i lome grad, ali ne može ni jedna šuma ili grad ugledati ruku koja udara. Kadath u hladnoj pustoši spoznao je Njih, a koji čovjek zna Kadath? Ledena pustinja Juga i potonuli otoci Oceana drže kamenove na kojima je otisnut Njihov pečat, ali tko je vidio duboki smrznuti grad ili visoku zapečaćenu kuluodavno iskićenu morskom travom i školjkama? Veliki Cthulhu je Njihov rod, a ipak on Njih može uoćiti tek mutno. Iäl Shub-Niggurath! Kao gadost ćete ih spoznati. Njihova je ruka na vašim grlima, a ipak vi Njih ne vidite; a Njihova nastamba jedno je s vašim čuvanim pragom. Yog-Sothoth je ključ vrata kroz koje se sfere sreću. Čovjek sad vlada tamo gdje su Oni jednom vladali; Oni će uskoro vladati gdje čovjek sad vlada. Nakon ljeta je zima, i nakon zime ljeto. Oni čekaju strpljivi i moćni, jer ovdje će Oni ponovo vladati.'

Photobucket - Video and Image Hosting

Linkovi i ostale pizdarije

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
darnakh.net
klub kocka
dafi moja
gunserica
andrea, luda mala
Mike
antunovicka
lorena, granđerica mala
Grof V. predobar blog, for real. procitajte
Angelus
bloodmoon
ziva i ponosna... ajd bar neko.
tears and broken smile
mala u starkama
download metal albuma- prekull blog
+metal info+ :P feed your brain
AngelDust
Blacken

Photobucket - Video and Image Hosting

The Raven

Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary,
Over many a quaint and curious volume of forgotten lore,
While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping,
As of some one gently rapping, rapping at my chamber door.
"'Tis some visiter," I muttered, "tapping at my chamber door --
Only this, and nothing more."
Ah, distinctly I remember it was in the bleak December,
And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor.
Eagerly I wished the morrow; -- vainly I had tried to borrow
From my books surcease of sorrow -- sorrow for the lost Lenore --
For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore --
Nameless here for evermore.
And the silken sad uncertain rustling of each purple curtain
Thrilled me -- filled me with fantastic terrors never felt before;
So that now, to still the beating of my heart, I stood repeating
"'Tis some visiter entreating entrance at my chamber door --
Some late visiter entreating entrance at my chamber door; --
This it is, and nothing more."
Presently my soul grew stronger; hesitating then no longer,
"Sir," said I, "or Madam, truly your forgiveness I implore;
But the fact is I was napping, and so gently you came rapping,
And so faintly you came tapping, tapping at my chamber door,
That I scarce was sure I heard you " -- here I opened wide the door; ----
Darkness there and nothing more.
Deep into that darkness peering, long I stood there wondering, fearing,
Doubting, dreaming dreams no mortal ever dared to dream before;
But the silence was unbroken, and the darkness gave no token,
And the only word there spoken was the whispered word, "Lenore!"
This I whispered, and an echo murmured back the word, "Lenore!" --
Merely this, and nothing more.
Then into the chamber turning, all my soul within me burning,
Soon I heard again a tapping somewhat louder than before.
"Surely," said I, "surely that is something at my window lattice;
Let me see, then, what thereat is, and this mystery explore --
Let my heart be still a moment and this mystery explore;--
'Tis the wind and nothing more!"
Open here I flung the shutter, when, with many a flirt and flutter,
In there stepped a stately raven of the saintly days of yore;
Not the least obeisance made he; not an instant stopped or stayed he;
But, with mien of lord or lady, perched above my chamber door --
Perched upon a bust of Pallas just above my chamber door --
Perched, and sat, and nothing more.
Then this ebony bird beguiling my sad fancy into smiling,
By the grave and stern decorum of the countenance it wore,
"Though thy crest be shorn and shaven, thou," I said, "art sure no craven,
Ghastly grim and ancient raven wandering from the Nightly shore --
Tell me what thy lordly name is on the Night's Plutonian shore!"
Quoth the raven "Nevermore."
Much I marvelled this ungainly fowl to hear discourse so plainly,
Though its answer little meaning -- little relevancy bore;
For we cannot help agreeing that no sublunary being
Ever yet was blessed with seeing bird above his chamber door --
Bird or beast upon the sculptured bust above his chamber door,
With such name as "Nevermore."
But the raven, sitting lonely on the placid bust, spoke only
That one word, as if his soul in that one word he did outpour.
Nothing further then he uttered -- not a feather then he fluttered --
Till I scarcely more than muttered "Other friends have flown before --
On the morrow he will leave me, as my hopes have flown before."
Quoth the raven "Nevermore."
Wondering at the stillness broken by reply so aptly spoken,
"Doubtless," said I, "what it utters is its only stock and store
Caught from some unhappy master whom unmerciful Disaster
Followed fast and followed faster so when Hope he would adjure --
Stern Despair returned, instead of the sweet Hope he dared adjure --
That sad answer, "Never -- nevermore."
But the raven still beguiling all my sad soul into smiling,
Straight I wheeled a cushioned seat in front of bird, and bust and door;
Then, upon the velvet sinking, I betook myself to linking
Fancy unto fancy, thinking what this ominous bird of yore --
What this grim, ungainly, ghastly, gaunt and ominous bird of yore
Meant in croaking "Nevermore."
This I sat engaged in guessing, but no syllable expressing
To the fowl whose fiery eyes now burned into my bosom's core;
This and more I sat divining, with my head at ease reclining
On the cushion's velvet lining that the lamp-light gloated o'er,
But whose velvet violet lining with the lamp-light gloating o'er,
She shall press, ah, nevermore!
Then, methought, the air grew denser, perfumed from an unseen censer
Swung by Angels whose faint foot-falls tinkled on the tufted floor.
"Wretch," I cried, "thy God hath lent thee -- by these angels he hath sent thee
Respite -- respite and nepenthe, from thy memories of Lenore;
Let me quaff this kind nepenthe and forget this lost Lenore!"
Quoth the raven "Nevermore."
"Prophet!" said I, "thing of evil! -- prophet still, if bird or devil! --
Whether Tempter sent, or whether tempest tossed thee here ashore,
Desolate yet all undaunted, on this desert land enchanted --
On this home by Horror haunted -- tell me truly, I implore --
Is there -- is there balm in Gilead? -- tell me -- tell me, I implore!"
Quoth the raven "Nevermore."
"Prophet!" said I, "thing of evil -- prophet still, if bird or devil!
By that Heaven that bends above us -- by that God we both adore --
Tell this soul with sorrow laden if, within the distant Aidenn,
It shall clasp a sainted maiden whom the angels name Lenore --
Clasp a rare and radiant maiden whom the angels name Lenore."
Quoth the raven "Nevermore."
"Be that word our sign in parting, bird or fiend!" I shrieked, upstarting --
"Get thee back into the tempest and the Night's Plutonian shore!
Leave no black plume as a token of that lie thy soul hath spoken!
Leave my loneliness unbroken! -- quit the bust above my door!
Take thy beak from out my heart, and take thy form from off my door!"
Quoth the raven "Nevermore."
And the raven, never flitting, still is sitting, still is sitting
On the pallid bust of Pallas just above my chamber door;
And his eyes have all the seeming of a demon that is dreaming,
And the lamp-light o'er him streaming throws his shadow on the floor;
And my soul from out that shadow that lies floating on the floor
Shall be lifted -- nevermore!

E.A.Poe

Photobucket - Video and Image Hosting

FOR ELAINE

She'll never know how much I love her oh it's to late now
She'll never know how deep my love is
It's to late now

For Elaine it's too late
It's too late now, her soul cannot be saved

She tasted white, oh white she loved the most
Is it to late now?
If I knew I would never let her go
But it's to late now

For Elaine it's too late
It's too late now, her soul cannot be saved

I brought her white roses, oh white she loved the most
Dropped them to her beneath her name
On her grave

For Elaine it's too late
It's too late now, her soul cannot be saved

Embrio

Photobucket - Video and Image Hosting