Suncokreta2

četvrtak, 05.01.2012.

239

U isćekivanju zimske, post novogodišnje , božićne i ćegajošsvene depresije, tila bi još zabilježit ovaj bezbrižan trenutak.

Je nebo je mračno i kažu dolazi orkanska bura, zima još pošteno nije ni počela. Još triba preživit i drugi misec koji ove godine, za pegulu, ima baš taj dan viška.

A ja danas izađem na balkon pokupit robu i ugledam taj mali cvijetak , bijeli, procvjetao,( i miriše čak) još mi se učini da nešto bode mi oko kad ono još jedan cvijetak crveni, pokazuje svu svoju raskoš.

Pa odgađam depresiju na još par dana.
Mislim kako da me uvati sada ...

Bilo bi nekorektno prema ta dva cvita.

Onda ovako antidepresivna razmišljam o depresiji i shvatim, nakon toliko godina da je ona potrebna.

Valjda.

Dođe ka neko stanje di sve radiš na minimum, ne trošiš snagu a nastojiš preživit.
Ka neka vrsta zimskog sna, samo malo frustriranija.

Ustvari ko zna, ja baš zavidim medi koji se lipo smjesti u svoju pećinu i odspava, a možda ta bidna životinja proživljava isto stanje duha, samo ne priča okolo da je depresivan, ne piše blog, ne kuka.

Da, depresija je potribna, da se valjda očistim , i pripremim za nove bljeskove ako ne i erupcije.
Tko zna.
Možda i griješim al ko bi se usudio danas drugačije mislit, pored ta dva budalasta cvijeta...
- 12:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #