Suncokreta2

srijeda, 08.06.2011.

Opet sam grintava

Jeli to južina ili horoskop i još tisuću nekih problema ne znam.
Al znam da sam baš malodušna, ono cila sam bezvoljna i ne vidim svitlo na kraju tunela.

Ka se dovoljno dobro ufilmim u ulogu turbo nesretne osobe, koja ne vidi izlazi iz nastale životne situacije, i kada se počnem , baš ono, intenzivno bojat da sutra može bit i još gore. Čujem tako tužne i žalosne priče, pa shvatim da je moja jedna tako obična , bezvezna i totalno ne zanimljiva , možda čak i ne dovoljno tužna, jadna i kukavna, životna priča.

Ono običan prosjek, ništa posebno, niko se ne bi ni sažalio na tu moju priču a kamoli suzu pustio.
Ma čak ni ja sama, ono ka grintava sam i ljuta i zabrinuta i pesimistična al ne mogu plakat.
Izgubila sam vjeru u bolje sutra, a meni je to strašno.
To mi je najstrašnije.

Svi nešto pričaju o smaku svita, ka da priželjkuju. Ja recimo mislim da mi nismo te sriće.

Jer onda bi recimo moja banka bila u minusu, na primjer ako bi smak svita bio prije 6. miseca 2013 ja svojoj banci ne bi uspila isplatit glavnicu, a da ne pričam o minusima na karticama, sve kartice kod iste banke. Ili recimo moje osiguravajuće drušvo kojem ja uplaćujem minimalnu mjesečnu svotu kako za svoj život ( a neš ti života) tako i za svoje auto (a neš ti auta) ... Ili recimo moj bivši muž koji me više ne bi mogao zakidat za alimentaciju, joj koliko bi taj čovjek bio u minusu...
a tek putničke agencije koje 4 dana eskurzije naplaćuju po suho zlato, ali zato u 12 obroka...


Zapravo tek sad vidim koliko sam sebična, koliko razmišljam samo o sebi ...
A svuda oko mene, tik do mene, toliko poštenoga svita, koji se žrtvuje i muči. Ni glasa ne ispušta. Koji se boji sigurno više od mene tog smaka, ali ne kuka , ne plače ne zapomaže. Stojećki trpi i čeka. Riskira a zapravo ne prifitira .

Vjerojatno se nadaju da će ginut kao žrtve pa da će ih primit na vratima raja, jer svi znamo da je ovaj život nebitan u odnosu na svu vječnost koja nas čeka tamo negdi ...
- 16:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #