Suncokreta2

ponedjeljak, 13.12.2010.

Ko nije drvo shvatio prvo, pa tek onda sadio, nije ništa uradio

Obećala sam sebi i svim svojim vjernim čitateljima, bar, jedan post mjesečno.
I nekako bi logično bilo napisat ga na kraju godine ove. Kada svi mi radimo nekakve računice, zbrajamo i oduzimamo punte , i dajemo konačnu ocjenu i ovoj godini. Ja ću to napravit nešto malo ranije, samo malo ranije nego šta bi trebala. Sve u svemu bila mi je lipa. Pa svim svojim manje lipim trenucima, sa svim svojim grintanjima i neprilikama. Ustvari sad je baš pravi trenutak da je ocijenim. Jer zašto bi čekala da opet padnem u onaj svoj jesenjsko zimski blues. Taman sam se malo opeoravila od prvih taktova i izvirila glavom iznad površine da uhvatim dah i preživim još ovaj ostatak. Neću čekat da potonem, draže mi je da se za koji dan mogu vratit na ovaj tekst i reč sebi nemoj bit tako sitničava, pa bila je lipa. Sve u svemu bila je lipa. Volila sam se, čak i neke druge sam volila, nekad manje nekad više i krače i duže al sam volila. A to mi je bitno. Vrhunac doživila u jednom na prvi pogled tako običnom zimsko jesenskom vikendu. Sve se tako savršeno posložilo pa još više. I zapravo baš sam sretnica, jer mogu napravit zaključak ove godine nakon takvog vikenda. Nikad nisam , baš, znala prinit lipe emocije na ekran, ne znam zašto. Neki ljudi to baš lipo znaju. Ja ne. ali znat ću za koji dan, kad mi dođe da zagrintam, znat ću šta ustvari ovdje piše. Puno sam dramila , puno galamila u mom spektaklu. I živila puni plućima. Kad odvrtim ovaj krug ovih malo manje od 365 dana vidim da je sve urnebesno krenulo još one tamo hladne i tamne zime i nagovješavalo, baš svijetlo proljeće i još svjetlije ljeto. Al da će i kraj godine imat neke reflektore koji će bit uprti u mene nisam očekivala , baš. Eto imala sam sreće. Iako ne volim parne brojeve, ni okrugle, ni obljetnice, ni ... al uvijek se iznenadim kako moje teorije nemaju blage veze sa mozgom. to ustvari i je divota, to šta ništa nije kako se čini. Zapravo ne znam šta sam tila reč sa ovim postom. Ni sama nisam svjesna koju bi poruku sebi samoj dala. Osim da su snovi prenosivi u stvarnost, samo triba ubacit misli u prazan hod, stresti zvijezde ko dudove i polako nasukat brod na te plišane sprudove i ..... sanjat.....
- 13:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #