Suncokreta2

Uglavnom. Iz mene pršti dobra energija. Iako mi je ovo poprilično teško i traumatično doba godine.
Što zbog posla koji radim, odnosno ne radim, što zbog godišnjeg doba koje ne volim, što zbog finacijskog stanja i još miljona drugih sitnica. Koje bi ja bez problema tražila, ali neću. Zašto?
Mislim, zašto bi ih tražila. To je stvarno idiotski, sebi dodatno otežavat situaciju. Ma ...
Uglavnom, kako sam se negdje u sebi , ipak, duboko promijenila. Odnosno preobratila i shvatila da sve one isprazne fraze, nisu uopće isprazne , nego su baš ispravne.
Mislila sam jednom, prije jedno 4 ili 5 godina, ma jeli moguće da je toliko, da će me ova faza, ovaj film kratko držat. Da ću zaboravit kako se triba veselit, na izgled malim, stvarima.
Ali nije, za čudo nije. Još sam uvjek zahvalna za iste stvari, još se uvik veselim istim slobodama, i nisam zaboravila da tako ne mora bit.
Da može biti puno gore, normalno može biti i bolje... Ali sretna sam, upravo sam zbog toga sretna, šta je bolje nego šta je bilo i nisam to zaboravila. Ne mislim da se to podrazumijeva, ne mislim da tako mora bit.
Jednostavno sam sretna šta je tako, i to me usrećuje.

(Sad od jednom misli mi mijenjaju smjer i ja počinjem razmišljat o nečem sasvim drugom, ovo vam pišem samo da možete shvatit šta se u ovom trenutku događa u mojoj glavi)

Ha ha. kako suncokreta od jedne najobičnije i najbanalnije činjenice može napraviti ovoliku zavrzlamu. Vrlo jednostavno.
To sam ja.
Valjda zato od jedne najobičnije situacije mogu izvuč toliko sretnih elemenata.
Eto to je zapravo razlog ovog mog javljanja.
Ovo sam tila stavit na ekran. Kad za koji dan, budem u živoj panici, a hoću, jer tako ja funkcioniram. Kad pomislim kako teško da je neko nesretniji od mene. Želim se moć prisjetit ovog trenutka. Znat ću ja o čemu pišem. To je najvažnije. Tako ću utješit samu sebe. Znat ću da je to samo trenutno stanje. Događa se jednom godišnje. I proće. Mora proć.
Naće se rješenje, mora se nać. Prema tome.
Nije to ništa strašno. Ne daj Bože većeg zla.
Osim toga. Splet toliko sretnih okolnosti, odnosno jedne sretne koja je vezana sa nekoliko nekih drugih i koje svojim postojanjem usrećuje sve ostale.
Da da, samo ja sebe razumim. Ali to i je jedino bitno.
Jer svima bi bilo smišno, da vidite čemu se ja toliko veselim. Ali u tome i je bit svega ovoga, već , gore napisanog.
Mislila sam da ću se nakon određenog vrimena prestat veselit ovakvim stvarima, da ću počet razmišljat kako je to skroz normalno, ali nisam, još me uvik vesele, još me uvik usrećuju i to je ustvari moja najveća sreća.
Nema smila da uopće prepričavam situaciju, neki je možda ne bi ni razumili. Nekima ne bi bilo jasno šta mene tu toliko veseli.
A veseli me , miljon sitnih razloga zbog kojih se to dešava.
Pa ustvari čak i ta panika koja me čeka, sad u ovom periodu godine, je zbog spleta nekih viših sretnih okolnosti. Jer da se nije dogodila sreća, ne bi bilo ni ove panike. He he, danas mi je jasno da je sve stvar pristupa.
Isto mi je tako jasno, da moj možda pristup svoj ovoj situaciji, neće za 10 dana biti isti. Ali baš zato ga i stavljam na ekran. Da ne zaboravim kako svaka medalja ima dvi strane.
A obe su sjajne, kad malo bolje razmislim...