Taman sam završila sa pečenjem kolača. I taj vonj, koji se širi cilim stanom, vratio me u neka davna, davna vremena.
Ustvari svake godine, u ovo doba, se vratim u djetinjstvo. Zatvorim oči, a slika ka u američkim filmovima. Okičeni bor, ispečeni kolači. Pršut, sir, francuska, krem juha od poma i pašticada i njoke.
Od neke divljači, šta bi nam obično poslala rodbina iz Karlovca. Ustvari nekako pred Božić mi bi njima slali paket sa suhim smokvama, bruštolanim mindelima (ušečerenim bademima), maslinovo ulje, vino, prošek, rakija, rogaći, naranče, limuni...I oni nama, neka divljač, obično srna ili vepar, gljive, kobasice, čvarke, patke, orahe...A Bože di sam otišla.... Ali bio je gušt otvarat taj paket iz nekog dalekog Karlovca, di ima sniga do kolina....
Sva ta silna , domaća, spiza i boca Cocte, za nas dicu i finoga vina za starce. Mali Isus nam je donosio poklone i to na Badnjak navećer, pivale bi se božićne pisme, i ujutro, u najlipšoj robi odlazilo na misu. Koja lipa slika. ljubavi i zajdništva.
Sičam se kako smo jedne godine materi ukrali ključeve od ormara u kojem je skrivala kolače. I to stari,on je sve organizirao, sestra i ja. Pojeli smo cilu hrpu kolača dan pred Badnjak. Mater je afanalo kad je skužila da kolača skoro pa nema.Mi smo se valjali od smija...
A bidna žena, tek je sad kužim.( Stari mi je, tad , bio faca).
Badnjak nebi vridija ako se u kući nebi svi pokarali. Mater bi bila nervozna, jer je imala još gomilu stvari za obavit, a stari bi se vratia u neku , kasnu popodnevnu, uru pripit sa "poslovnog bakalara" ...
Pa bi se oni istresali na nas, a mi bi ,bidne, radile sve šta nam se zapovidi, samo da šta prije dobijemo poklone. Eto već smo tad bile materijalisti.
A Božić kad mi je sestra, starija i pametnija, rekla da sam stvarno glupa kad ne kužim da mi starci kupuju poklone. Ma koji Mali Isus! Koji je to bio šok za moju dušu. Jer sestra, borac za pravdu, nije više mogla gledat kako starci od mene stvaraju debila.
Nikako mi nije jasno , kako u djetetovoj glavi onda ostanu samo slike idealnog Božića?
Kako ,svake godine, u srcu osjetim onu istu toplinu i osječaj zajedništva?
A osjetim! Nije bitno kako, važno je da je tako!
DRAGI MOJI ŽELIM VAM SRETAN BOŽIĆ PUN LJUBAVI I TOPLINE!
i šaljem vam veliki veliki poljubac