jučer sam se osjećao poput bill murraya u onom filmu kada se zajebava sa onim hrčkom,sviscom,dabrom ili kojim već glodarom sa zubalom poput ronaldhina.24 sata koja nikako da iscure.poput nekog najdosadnijeg predavanja uz profesora sa glasom fratra u ispovjedaonici.kazaljka sata kao da se zaglavila.mojca je jučer imala rođendan!koji?damama se ne priča o godinama.ali otkrit ćemo da nije više u cvijetu mladosti,ocvala je malo:)šalim se,tek je čekaju najbolje godine.
u stomaku neka težina kao da sam pokušao provariti bodljikavu žicu nakon što sam primio udarac nogom u jaja.onda sam,još uvijek nakljukan tabletama zbog bolesti,poput penzionera na samrti smislio slijedeću čestitku i lansirao je putem sms-a:
cipelama starim nek ova balada
krene preko 7 mora,7 gora i 7 barikada
do ulice nekog ilije u kojoj je zgrada
(adresa joj je ilije birčanina,nekog srpskog kneza kojeg su turci skratili za luster)
što čuva najljepše oči novoga sada
bla bla
....preskočimo ovo sentimentalno smeće
prigodna pjesmica upravo kreće...
čak ni djeca više neće
gasiti na torti svijeće
zato zažmuri,pusti snove u visine
i zamahni uz zvuke violine
štapićem čarobnim,samo tebi znanom fintom
pa ispiši nevidljivom tintom
želju na obližnjem zidu
ili poput dorothy imaj u vidu
one tete što na metlama lete
pa zamisli želju i 3 puta zalupi pete
umjesto zbogom na kraju strofice
želim ti sretan rođendan grofice
(ja sam je zvao grofice,jer su njeni navodno neke plemenite loze)
p.s.pazi ovo
nisam psovo
niti slovo
(poznata razglednica u kojoj sam njenog starog počastio sa "seronjo")
rezervna varijanta je bila:
ocvala si skroz
godište ko josip broz
i nise više djete
jer godine ti lete
ko na metlama one tete
na žalost,komunikacija nam se svela na čestitanje rođendana,nove godine i eventualno kakvog izmišljenog praznika tipa obljetnice pobune vrtnih patuljaka ili proboja srijemskog fronta.bezveze:(a smrdi mi da neću(ili po sanaderu ne ću)prebolit tu foku pa da poživim ko babilon.
mater joj:)