ohridska elektrijada se tih dana pretvorila u pravu sodomu i gomoru.masa od preko tisuću studenata na jednome mjestu.alkohol koji se ispijao,štreberskim riječnikom u količinama kada limes teži u beskonačno.....neminovno su doveli do jednog ogromnog kurvaluka koji bi pjesnički rečeno izgledao otprilike:
tu ne znaš tko koga
čija je ruka,a čija je noga
od davnina je poznato da kriterij pada obrnuto proporcionalno količini ispijenog alkohola tako da nakon 5 piva već lagano počinješ namigivati i brkatoj recepcionerki ohridskog hotela.svakom slijedećom pivom dodatno toneš u glib i spreman si povaliti i mrtvog četnika ili muhu u letu.uostalom,odavno je još jajo iz prljavog kazališta rekao:
sve je lako kad si mlad
baš te briga s kim ćeš leći
ja bi možda samo nadodao na to;ali te mora biti briga sa kim ćeš se probuditi.bitno je uhvatiti maglu prije nego se otrijezniš u krevetu pokraj nekakvog NLO-a(neidentificirani ležeći objekt)sa težinom ugojenog bizona,spojenih obrva,proširenih vena i maljavog poprsja.kasno je da onda tučeš mamurnom glavom u parket pokušavajući se prisjetiti kako se dotični tanker u štiklama nasukao baš u tvoj krevet.
hrvati su popaljenim srpkinjama bili čista egzotika.nešto poput onih polugolih tahićanki mornarima sa broda bounty.samo,mi nismo dizali nikakvu pobunu:))))gonjene zdravom logikom da se prijevara ne računa sa nekim iz druge države kružile su oko nas poput izgladnjelih tigrova oko pretilih antilopa.neke su novosađanke toliko pretjerale u svojim diverzantskim akcijama da smo ih posprdno prozvali kažnjenička bojna.te nisu praštale.pa makar mužjak onesvješteno ležao u vlastitoj rigotini i spolni organ mu se ne mogao dignuti u zrak čak ni uz pomoć eksploziva.
mi smo taj dan imali utakmicu protiv nekakvih primitivaca sa zvečanskog sveučilišta koji su nam se toliko izjebali ustaške majke da one i dan danas štucaju od spominjanja:)))potpuno bez kondicije počeo sam već u prvim minutama zagrijavanja tražiti slezenu po asfaltu,vrtilo mi se pred očima,a doručak je mimo svih zakona gravitacije kretao nezadrživo prema gore......blijed poput aut linije,posljednjim atomima snage uspio sam podignuti pogled i tada sam ugledao NJU.savršenstvo koje kao da je majka priroda isklesala po nekim mojim skicama.isčupao sam digitalac iz ruke jednom prijatelju i zavijajući u sebi poput uspaljenog kojota krenuo preko terena do djela na kojem je ona stajala.makar se meni činilo da u svom savršenstvu niti ne dodiruje tlo nogama.(ser,fuj,ser,izrig.....)stao sam ispred nje hrabro poput naših djedova ispred švapskih tenkova i okinuo par fotografija.u povratku sam sam sebi mrmljao u bradu:kakav sam ja čoban,kakav sam ja čoban.....inače,tu utakmicu smo izgubili....navodno!ne znam jer nisam bio prisutan,barem ne duhom:)))
upoznali smo se slijedećeg dana kada sam joj krajnje prozirno uletio u redu za ručak sa gomilom promotivnog materijala riječke turističke zajednice.
zove se jelena,iz beograda je......i ima neku dobrotu. u očima,dobrotu koja ne može biti izglumljena
kada mi je mojca spičila nogu u prdaru zakleo sam se da nikada više neću tražiti ljubav udaljeniju od 3 autobusne stanice.ali tada,za stolom hotelskog restorana odlučio sam prodati dušu vragu provlačeći se kroz rupu u zakonu koristeći jednostavnu matematiku:
3 autobusne stanice=ukrcam se u rijeci,prva stanica-zagreb,druga stanica-granica i treća stanica beograd:))))uostalom,u ugovoru nigdje ne piše da moraju biti 3 stanice gradskog busa:)))))
jedan pjesnik sa druge strane barikade napisao je da se bršljan za točak ne hvata.i prokleto je bio u pravu.jer jelena je rijedak cvijet,a ja sam samo jebivjetar koji dane provodi zavaljen poput truta na drvenoj klupici lokalnog parkića.ne ide to jedno sa drugim:(
i sve mi se čini da ipak nije savršena,nego da ima jednu ogromnu manu.naime,ne šljivi me 5%:)))
meni je iskreno draža sama prisutnost jedne takve osobe ,nego valjanje po krevetima sa bataljunom polovnjača niskog morala od kojih ne možeš sastaviti jednu poštenu.
pa neka me jelena i 100 puta odbije......
e jeben ti geografski faktor i jeben ti dan kada se prestalo zavoditi žene sa toljagom.ma kakva romantika,ma kakvo stihoklepstvo....samo naciljaš toljagom posred lustera i za kosu odvučeš u brlog:(
i za kraj izjava jedne mudre glave koja je toliko bolno istinita.izjava,ne mudra glava:)
Sve naše najveće ljubavi netko drugi jebe!............. Charles Bukowski.